2S3 Akatsiya
| 2S3 Akatsiya | |
|---|---|
2S3 u Muzeju artiljerije u Sankt-Peterburgu, Rusija | |
| Namjena | Samohodno topništvo |
| Zemlja porijekla |  SSSR
|
| Povijest proizvodnje | |
| Dizajn | 1957. – 1968. |
| Proizvođač | UZTM, Uraltransmash |
| Proizvodnja | 1970. – 1993. |
| Borbena povijest | |
| Uveden u uporabu | 1971. |
| Status | u uporabi |
| Svojstva | |
| Dužina | 8,4 m |
| Širina | 3,25 m |
| Visina | 3,05 m |
| Masa | 27,5 tona |
| Posada | 4 (zapovjednik, vozač, punitelj i topnik) |
| Oklop i naoružanje | |
| Oklop | 30 mm maks. |
| Osnovno naoružanje | 152 mm L/27 D-22 (2A33M) haubica |
| Sekundarno naoružanje | 7,62 mm strojnica PKT |
| Pokretljivost | |
| Pogon | V-59 12-cilindrični vodom hlađeni dizel motor
520 KS (382,7 kW) |
| Brzina | 63 km/h |
| Snaga/težina | 18,9 KS/tona |
| Doseg | 500 km |
2S3 Akatsiya (Ruski - 2С3 «Акация») je 152 mm samohodna haubica razvijena u Sovjetskom Savezu kao odgovor na pojavu američke M109 haubice. Projekt je počeo 1967., a haubica je označena kao 2S3 prema GRAU-ovim oznakama za samohodne topničke sustave. Serijska proizvodnja je počela 1971. i trajala sve do 1993. godine. U tom razdoblju napravljeno je više poboljšanja, a najmodernije verzije su 2S3M1 i 2S3M2. Haubice 2S3 su rabljene u Sovjetsko-afganistanskom rat, u Prvom i Drugom čečenskom rat i u Rusko-gruzijskom ratu 2008. godine. Najveći korisnici 2S3 Akatsiye su Rusija (otprilike oko 3000) i Ukrajina (oko 500).
Nedovršeni članak 2S3 Akatsiya koji govori o ratovanju ili oružju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.