Đakovačka katedrala

Đakovačka katedrala
Đakovačka katedrala Đakovačka katedrala
Lokacija	Đakovo, Hrvatska
Koordinate	45°18′29″N 18°24′40″E
Arhitekt	Karl Rösner, Friedrich von Schmidt, Hermann Bollé
Godine izgradnje	1866. – 1882.
Religija	Katoličanstvo
Patron	sv. Petar
Fasada	cigla
Arhitektonski stil	neoromanika

Đakovačka katedrala Svetog Petra u neoromaničkom stilu stolna je crkva Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Povijest

Pripreme za gradnju nove đakovačke katedrale koja je trebala zamijeniti staru i prilično skromnu barokiziranu srednjovjekovnu građevinu koja je stajala iza biskupskog dvora započele su već krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Ponajprije zbog nedostatka sredstava sagrađena je tek između 1866. i 1882. godine. Glavni inicijator podizanja ove građevine jeste đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer. Strossmayer je već početkom 50-ih godina 19. stoljeća započeo s prvim koracima u gradnji svoje nove stolne crkve. Stupio je u kontakt s bečkim arhitektom Karlom Rösnerom koji 1854. završava svoj prvi projekt za Đakovo. Ovaj projekt naposljetku neće biti realiziran ponovno uslijed nedostatka sredstava te premišljanja biskupa Strossmayera o stilskom rješenju katedrale. Rösner će na izradi novog projekta za đakovačku katedralu biti angažiran 1865. Te je godine izradio svoju drugi i treći projekt za Đakovo. Po trećem projektu započet će izgradnja katedrale 1866. godine. Rösner umire 1869., nakon čega ga, u rujnu 1870. kao glavni arhitekt nasljeđuje Friedrich von Schmidt koji će voditi radove sve do 1882., odnosno posvete katedrale.

Između 1876. i 1882., pa i kasnije, na izradi projekata za opremu đakovačke katedrale Schmidtu će pomagati arhitekt Hermann Bollé. Oslikavanje katedrale Strossmayer je namjeravao povjeriti njemačkome nazarenskom slikaru Johannu Friedrichu Overbecku, no on je prije smrti uspio izraditi samo kartone za freske po kojima će tek djelomično oslik biti realiziran. Oslikavanje katedrale izveli su otac i sin Alexander Maximilian i Lodovico Seitz, sljedbenici nazarenskih slikara iz Rima. Hrvatski kipari Vatroslav Donegani i Ivan Rendić autori su najvećeg dijela skulptura na oltarima te reljefa u katedrali. Putujući u Bugarsku na diplomatsku službu, budući papa Ivan XXIII. prolazeći Đakovom proglasio je đakovačku katedralu »najljepšom crkvom između Venecije i Carigrada.«

U kripti katedrale grobnica je biskupa Strossmayera.

Orgulje

Prve orgulje nove Strossmayerove katedrale, točnije rečeno sam instrument prvotnih orgulja izrađen je u vremenu između 1879. i 1882. godine u Bavarskoj u mjestu Oettingenu kod tvrtke Steinmayer. Kućište orgulja izradio je bečki stolar Karger prema projektima arhitekta Friedricha von Schmidta koje je razradio njegov učenik Hermann Bollé. Radilo se o za ono vrijeme vrlo velikom i kvalitetnom instrumentu koji je bio nagrađen i zlatnom medaljom na bavarskoj zemaljskoj izložbi u Nürnbergu 1882. Oblikovno rješenje koje su spomenuti arhitekti primijenili pri projektiranju orgulja, a koje obilježava miješanje elemenata romaničkog i gotičkog stila, prilagođava se rješenju cjelokupne unutrašnjosti đakovačke katedrale. Nalik su na brojne druge orgulje koje je u tom razdoblju Schmidt projektirao za druge austrijske crkve (bečke crkve u četvrtima Brigittenauu i Fünfhausu, franjevačke crkve u Innsbrucku, itd.). Ove su orgulje izgorjele u velikom požaru 1933. godine. Nove je izradio 1936., uz nadzor tada glavnih stručnjaka za orgulje u zemlji Franje Dugana i Franca Kimovca tvrtka Franca Jenka iz Št. Vida kod Ljubljane. Sam instrument postao je mnogo veći, no u izgledu kućišta orgulja uglavnom je zadržano ranije rješenje iz Schmidt-Bolléovog projekta koje je u manjoj mjeri romanizirano izbacivanjem nekih gotičkih elemenata, kako bi se instrument stilski u što je većoj mjeri moguće prilagodio unutrašnjosti đakovačke katedrale. Danas glazbalo ima ovu dispoziciju (2007.):

I. manual C–a3 Tibija 16′ Principal 16′ Dolce 8′ Unda maris 8′ Harm. flöte 8′ Gamshorn 8′ Kopula 8′ Gamba 8′ Diapason 8′ Keraulofon 4′ Tibija minor 4′ Oktave 4′ Blockflöte 2′ Superoktav 2′ Kornet 8′ Mixtura IV 2 2/3′ Cimbal 1 1/3′ Fagot 16′ Tuba 8′

II. manual C–a3 Burdon 16′ Viola d'amor 16′ Principal 8′ Koncertna viola 8′ Kvintadena 8′ Gedackt 8′ Flavta 8′ Prestant 4′ Rohrflöte 4′ Trav. flöte 4′ Kvinta 2 2/3′ Terca 1 3/5′ Superoktava 2′ Pikolo 1′ Mixtura 2 2/3′ Klarinet 8′ Harm. truba 8′

III. manual C–a3 Lieblichgedeckt 16′ Viol. principal 8′ Eolina 8′ Vox coelestis 8′ Konc. flavta 8′ Dulciana 8′ Nachthorn 8′ Fugara 8′ Dolce 4′ Flavta amabile 4′ Principalino 4′ Nazard 2 2/3′ Flautica 2′ Siflöte 1′ Tercian 1 3/5′ + 1 1/3′ Harm. aethera 2 2/3′ Oboa 8′ Vox humana 8′ Tremulant

Pedal C–f1 Grand bourdon 32′ Bourdonbas 16′ Salicetbas 16′ Principalbas 16′ Violonbas 16′ Kvintbas 10 2/3′ Burdonalbas 8′ Oktavbas 8′ Violoncelo 8′ Koralbas 4′ Superoktava 2′ Kornet 5 1/3′ Bombarda 32′ Tuba 16′ Pozauna 8′ Klarina 4′

Spojevi:
II-I, III-I, III-II, I-P, II-P, III-P.
Sup II-I, Sup III-I, Sup III-II, Sup III, Sup II, Sup III-P, Sup I-P.
Sub II-I, Sub III-I, Sub III-II.
Kolektivi: P, MF, Grand Jeu, F, FF, Pleno.
Pomagala: dvije slobodne kombinacije, isklopka jezičnih registara, valjak za crescendo, papuča za rebrenice za III. manual (žaluzije), melodija u basu, autom. pianopedal, isklopka 32′+16′, isklopka registara.

Vidi još

• Katedrala
• Crkvena umjetnost u Hrvatskoj
• Crkvena arhitektura u Hrvatskoj
• Katolička crkva
• Katoličanstvo u Hrvata
• Đakovačko-osječka nadbiskupija
• Osječka konkatedrala

Izvori

• Cepelić, Milko; Pavić, Matija, Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-đakovački i srijemski, God. 1850.-1900., Tisak dioničke tiskare, Zagreb, 1900. - 1904.
• Damjanović, Dragan, Prvi projekt Karla Rösnera za katedralu u Đakovu iz 1854. godine, "Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam", br. 15 (2007.), 1 (33), Zagreb, 2007., str. 2 – 25.

Unutrašnjost katedrale.

• Damjanović, Dragan, Projekti za izgradnju đakovačke katedrale s kraja 18. i iz prve polovine 19. stoljeća, "Peristil, Zbornik radova za povijest umjetnosti", br. 50., Zagreb, 2007., str. 141 – 156.
• Damjanović, Dragan, Stilsko rješenje izvedbenih projekata Karla Rösnera za katedralu u Đakovu iz 1865. i 1867. godine, "Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam", br. 16 (2008), 1 (35), Zagreb, 2008., str. 48 – 63.
• Damjanović, Dragan, Arhitekt Josip Vancaš i katedrala s biskupskim sklopom u Đakovu, "Scrinia Slavonica, Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest", sv. 8 (2008), Slavonski Brod, 2008., str. 174 – 188.
• Damjanović, Dragan, Srednjovjekovno-barokna đakovačka katedrala i njezina sudbina, "Radovi - Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu", Zagreb, 2008., br. 40., str. 151 – 173.
• Damjanović, Dragan, Vatroslav Donegani, voditelj gradnje i kipar đakovačke katedrale, Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti br. 24., Zagreb – Osijek, 2008., str. 7 – 35.
• Damjanović, Dragan, Prve i druge orgulje današnje đakovačke katedrale, "Arti musices", br. 38/2, Zagreb, 2007., str. 233 – 258.
• Damjanović, Dragan, Iso Kršnjavi i opremanje đakovačke katedrale, "Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti", br. 26., Zagreb, 2008., str. 195 – 219.
• Damjanović, Dragan, Friedrich Schmidt i arhitektura đakovačke katedrale, Radovi Instituta za povijest umjetnosti br. 32., Zagreb, 2008., str. 251 – 268.
• Damjanović, Dragan, Herman Bollé - izgradnja i opremanje katedrale u Đakovu, Croatica Christiana Periodica, Vol.63, Zagreb, lipanj 2009., str. 109 – 127.
• Damjanović, Dragan, Nacionalne ideologije i umjetnost u 19. stoljeću na primjeru fresaka u apsidama đakovačke katedrale, Društvena istraživanja, Vol.18 No.3 (101), Zagreb, Lipanj 2009., str. 461 – 478.

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Đakovačka katedrala

Mrežna sjedišta

• Đakovačko-osječka nadbiskupija

Nedovršeni članak Đakovačka katedrala koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.