Hrvatska na mučilištu

Hrvatska na mučilištu knjiga je povjesničara Rudolfa Horvata, prvi put objavljena 1942. godine, koja istražuje teškuhrvatsku povijest i povijesnu sudbinu Hrvata tijekom stoljeća. Knjiga pruža iscrpan pregled razdoblja u kojima je Hrvatska bila izložena političkoj, kulturnoj i društvenoj represiji pod različitim vlastima, uključujući Ugarsku, Habsburšku Monarhiju, Osmansko Carstvo te kasnije Kraljevinu SHS i Jugoslaviju.

Horvat se usredotočuje na povijesne procese koji su oblikovali položaj Hrvatske, uključujući borbu za očuvanje nacionalnog identiteta, jezika i političke autonomije. Kroz kronološki prikaz, autor detaljno opisuje stradanja hrvatskog naroda pod stranom dominacijom, ali istovremeno ukazuje na napore hrvatskih političara, intelektualaca i vođa koji su se borili za slobodu i pravo na samoodređenje.

Knjiga također donosi kritiku tadašnjih vladajućih struktura, posebno u kontekstu centralizacije i negiranja hrvatskih prava unutar Kraljevine Jugoslavije. Horvatova analiza obuhvaća povijesne izvore, dokumente i svjedočanstva, čime daje bogat i argumentiran uvid u razdoblja političke represije.

Iako je napisana u specifičnu povijesnu kontekstu i odražava Horvatove političke stavove, knjiga se i danas smatra važnim djelom za razumijevanje složenih odnosa Hrvatske s okruženjem tijekom povijesti.

Glavni razlozi za Nezadovoljstvo Hrvata s Jugoslavijom u knjizi "Hrvatska na mučilištu"

Nezadovoljstvo Hrvata s Jugoslavijom u knjizi "Hrvatska na mučilištu" Rudolfa Horvata objašnjava se kroz nekoliko ključnih aspekata:

• Centralizacija i hegemonija Srbije: Horvat ističe da je u Kraljevini Jugoslaviji dominirao centralizirani sustav upravljanja pod kontrolom Beograda, što je zanemarivalo autonomiju i interese drugih naroda, posebno Hrvata. Hrvatska se osjećala politički i gospodarski potlačeno unutar jugoslavenske države.

• Ekonomska neravnopravnost: Hrvatska je, prema Horvatu, smatrana gospodarski razvijenijom regijom, ali je njezino bogatstvo često redistribuirano na štetu njezinih građana kako bi se razvijali siromašniji dijelovi Jugoslavije. To je izazivalo osjećaj eksploatacije među Hrvatima.

• Politička represija: Autor opisuje politički teror, gušenje slobode govora i nesrazmjernu upotrebu sile protiv Hrvata koji su se zalagali za autonomiju ili federalizaciju. Posebno su istaknute nepravde prema hrvatskim političarima i njihovim pristalicama.

• Nacionalno pitanje: Jugoslavenska ideja "jednog naroda" (trojednog jugoslavenskog naroda) bila je neprihvatljiva mnogim Hrvatima jer je potiskivala njihov nacionalni identitet. Horvat naglašava da su Hrvati smatrali Jugoslaviju neprirodnom tvorevinom koja ignorira povijesnu posebnost Hrvatske.

• Pokolj u beogradskoj skupštini (1928.): Ubojstvo Stjepana Radića i još nekoliko članova Hrvatske seljačke stranke dodatno je produbilo nepovjerenje i mržnju prema jugoslavenskoj vlasti.

Horvat u svojoj knjizi pokušava dati pregled kako su Hrvati doživjeli Jugoslaviju kao oblik nacionalnog ugnjetavanja i kako su ti problemi kulminirali u težnji za samostalnošću.

Ekonomska neravnopravnost

U knjizi "Hrvatska na mučilištu" Rudolfa Horvata detaljno se opisuje kako su Hrvati u Kraljevini SHS (kasnije Kraljevini Jugoslaviji) doživjeli značajne gospodarske nepravde, što je pridonijelo njihovom nezadovoljstvu. Među ključnim aspektima gospodarskih nepravdi izdvajaju se:

• Neravnopravno oporezivanje i kreditiranje: Hrvatski građani su plaćali znatno veće poreze u usporedbi sa Srbima, dok su krediti za Hrvate dolazili s višim kamatnim stopama, što je otežavalo gospodarsku aktivnost i razvoj u hrvatskim krajevima​
• Nepravedna raspodjela resursa i investicija: Političke i ekonomske odluke često su bile usmjerene na korist Srbije, dok su hrvatske regije bile zapostavljene u ulaganjima i infrastrukturi. To je uključivalo premještanje industrija i ukidanje lokalnih hrvatskih poduzeća kako bi se ojačala srpska gospodarska baza

• Politička korupcija i zapošljavanje: Za zadržavanje ili dobivanje državnih poslova u Hrvatskoj često se zahtijevao ulazak u prosrpske političke stranke, što je dodatno marginaliziralo Hrvate u javnoj upravi i gospodarstvu

• Agrarne reforme i raseljavanje: Agrarna reforma često je provođena tako da se hrvatske zemlje davale srpskim kolonistima, dok su Hrvati bili prisilno raseljavani, što je dodatno destabiliziralo poljoprivrednu ekonomiju u Hrvatskoj

Horvat navodi da su ove gospodarske nepravde, u kombinaciji s političkom i kulturnom represijom, stvorile duboko nepovjerenje prema centralnoj vlasti i izazvale masovno nezadovoljstvo među Hrvatima. Ova pitanja bila su ključni faktori u artikulaciji političkih zahtjeva za autonomijom ili izlaskom iz zajedničke države.

Primjeri političkog nasilja i represije (1918.–1941.)

Nakon stvaranja Kraljevine SHS 1918., došlo je do uvođenja vojnog režima, koji je bio usmjeren protiv bilo kakvog hrvatskog otpora. U Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima organizirani su vojni progoni s ciljem gušenja otpora prema centralističkom režimu.

• Senjska i velebitska tragedija

U mjestima poput Senja i Velebita provođene su represivne akcije nad lokalnim stanovništvom. U knjizi se navodi ubojstvo više lokalnih vođa koji su se protivili beogradskom centralizmu.

• Ubojstvo Stjepana Radića i politička represija

Najpoznatiji događaj je atentat na Stjepana Radića i zastupnike HSS-a u beogradskoj Narodnoj skupštini 1928. godine. Radić je bio simbol borbe za prava Hrvata i njegovo ubojstvo izazvalo je val ogorčenja u Hrvatskoj. Ubojstvo je označilo vrhunac političkog nasilja i zastrašivanja hrvatskih političkih predstavnika.

• Politička i kulturna represija

Zabranjivanje djelovanja hrvatskih kulturnih i političkih organizacija, kao što su društva i časopisi koji su promicali hrvatsku kulturu i Hrvatski jezik. Cenzura tiska i progon intelektualaca koji su promovirali hrvatsku nacionalnu svijest.

• Policija i vojska protiv seljaka

U mnogim selima, osobito u Slavoniji i Dalmaciji, seljaci su bili metom represivnih mjera zbog otpora agrarnoj reformi ili zbog izražavanja neslaganja s režimom. Horvat spominje i slučajeve paljenja kuća i pljačke imovine kao metode zastrašivanja. Unitarizam i nasilje nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini

Hrvati u BiH bili su izloženi dodatnom pritisku jer su smatrani manjinskom grupom unutar srpskog dominiranog sustava. Spominje se da su mnogi katolički svećenici i lideri zajednica bili ubijeni ili progonjeni.

Horvat u knjizi opisuje centralizaciju moći u Beogradu kao ključni uzrok političkog i kulturnog nasilja. Hrvatska je tretirana kao "područje" unutar Kraljevine SHS, bez stvarne autonomije. Unitaristički pristup režima imao je za cilj asimilaciju Hrvata i eliminaciju njihova nacionalnog identiteta.

Razdoblje od 1918. do 1941. u Kraljevini SHS (kasnije Kraljevini Jugoslaviji) obilježeno je izraženom ekonomskom neravnopravnošću između različitih regija. Hrvatska, unatoč svom značajnom doprinosu državnom gospodarstvu, bila je sustavno diskriminirana kroz centralističke politike. Evo ključnih primjera:

Centralizacija financija i proračunska nepravda

Nakon stvaranja Kraljevine SHS, financijska moć koncentrirala se u Beogradu:

Disproporcionalna raspodjela poreza: Hrvatska, s razvijenim sektorima poljoprivrede, trgovine i industrije, doprinosila je znatnim dijelom proračunu, no ulaganja u hrvatske regije bila su daleko manja nego u Srbiji. Primjer: Godine 1931. Hrvatska je davala 45% ukupnih poreza Jugoslavije, ali je primala manje od 20% državnih investicija.

Razvoj infrastrukture

Hrvatska je bila zapostavljena u razvoju željezničke i cestovne mreže, ključne za gospodarstvo. Primjer: Dok su u Srbiji modernizirane glavne prometnice (posebno u okolici Beograda), u Hrvatskoj su pruge i ceste često bile orijentirane samo prema Beogradu, zanemarujući lokalne potrebe. Nedovoljna ulaganja u luke na Jadranu, unatoč velikom potencijalu hrvatske obale za razvoj pomorske trgovine.

Industrijska politika

Većina ulaganja u industrijski razvoj bila je usmjerena u Srbiju, dok je Hrvatska bila ograničena na poljoprivrednu proizvodnju: Primjer: Slavonske šume bile su eksploatirane za potrebe izvoza u Srbiju, dok je lokalna drvna industrija bila zanemarena. Tekstilna industrija, razvijena u sjevernoj Hrvatskoj, bila je često ignorirana u korist razvojnih planova za Srbiju.

Poljoprivreda i ruralni razvoj

Nametanje agrarnih reformi: Hrvatski seljaci gubili su zemlju kroz reforme koje su preferirale interese srpskih vlastelina. Primjer: U Slavoniji i Dalmaciji veći dio plodne zemlje bio je redistribuiran u korist krupnih veleposjednika. Niski otkupni uvjeti: Hrvatski proizvodi, poput žita i vina, morali su se prodavati po nižim cijenama zbog centralnih odredbi.

Posljedice

Ove politike dovele su do:

• Masovne emigracije iz Hrvatske, posebno iz ruralnih krajeva.
• Gospodarskog zaostajanja Hrvatske u odnosu na Srbiju i druge regije.
• Stagnacije industrijskog i infrastrukturnog razvoja.

Literatura

• Drago Roksandić, Ekonomska povijest Jugoslavije.
• Časopis za suvremenu povijest, članci o ekonomskoj politici Kraljevine Jugoslavije.

Vanske poveznice

• Hrvatska na mučilištu, Internet Archive
• Predgovor knjige