Ivan Turgenjev
| Ivan Sergejevič Turgenjev Ива́н Серге́евич Турге́нев | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 9. studenog 1818. Orel, Rusija |
| Smrt | 3. rujna 1883. Bougival, Francuska |
| Književni period | realizam |
Važnija djela
| |
| Portal o životopisima | |
Ivan Sergejevič Turgenjev (ruski Ива́н Серге́евич Турге́нев, Orel, 9. studenog 1818. - Bougival, 3. rujna 1883.), ruski književnik. Bio je ruski vlastelin koji je većinu života proveo u Njemačkoj i Francuskoj gdje je bio u društvu pozatih književnika poput Emila Zole, Gustavea Flauberta i braće Goncourt te je tako stekao popularnost na zapadu i samim time imao utjecaj na neke druge književnike.
Rani život i obrazovanje[uredi | uredi kôd]
Ivan Turgenjev potječe iz plemićke obitelji; njegov otac, Sergej Nikolajevič Turgenjev, bio je pukovnik u ruskoj konjici, dok je njegova majka, Varvara Petrovna Lutovinova, bila bogata nasljednica. Turgenjev je odrastao na obiteljskom imanju Spasskoye-Lutovinovo, gdje je proveo veći dio svog djetinjstva1.
Obrazovanje je započeo kod kuće, gdje je učio francuski, njemački i engleski jezik. Kasnije je pohađao sveučilišta u Moskvi i Sankt Peterburgu, gdje je studirao klasičnu književnost, rusku književnost i filologiju. Njegovo obrazovanje i rani život bili su obilježeni strogim odgojem njegove majke, što je kasnije utjecalo na njegove književne likove i teme.
Književna karijera i djela[uredi | uredi kôd]
Turgenjev je započeo svoju književnu karijeru kao pjesnik, ali je ubrzo prešao na prozu. Njegovo prvo značajno djelo, zbirka kratkih priča “Lovčevi zapisi” (1852), donijelo mu je priznanje i postavilo temelje za njegovu reputaciju kao jednog od vodećih pisaca realizma. Ova zbirka priča prikazuje život ruskih seljaka i plemića, te kritizira kmetstvo.
Njegovi najpoznatiji romani uključuju “Rudin” (1856), “Plemićko gnijezdo” (1859), “Uoči novih dana” (1860) i “Očevi i djeca” (1862). “Očevi i djeca” je posebno značajan jer uvodi lik Eugena Bazarova, prvog nihilista u ruskoj književnosti4. Turgenjev je također pisao drame, od kojih je najpoznatija “Mjesec dana na selu” (1855).
Utjecaj i odnos s drugim književnicima[uredi | uredi kôd]
Turgenjev je bio impresioniran društvom i načinom života u Zapadnoj Europi pošto je ona u tom vremenu bila industrijski i kulturnije naprednija nego Carska Rusija. Svojim povratkom u svoju domovinu donio je svoje navike i stavove u životu koje je naučio te je postao "zapadnjak", što je bila sušta suprotnost tadašnjem "slavenizmu".Turgenjev je vjerovao je da Rusija može postati boljom zemljom imitirajući Zapad i ukidajući zastarjele institucije kao što je kmetstvo. Zbog njegovog zapadnjaštva, djela su često bila predmet rasprava i kritika, posebno zbog njegovih liberalnih stavova i kritike ruskog društva.
Zajedno sa mlađim kolegama Dostojevskim i Tolstojem je bio od ključnih pisaca realizma koji je u velikoj mjeri doprinio da ruska književnost dobije svjetski status. Njegovo djelo Očevi i djeca smatra se jednim od najvažnijih romana 19. stoljeća. U Hrvatskoj Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarac, Janko Leskovar su bili nadahnuti njegovim djelima.
Njegovo naslijeđe živi kroz njegova djela koja su i dalje čitana i proučavana širom svijeta. Njegov doprinos realizmu i njegov prikaz ruskog društva 19. stoljeća ostaju ključni za razumijevanje tog razdoblja.
Turgenjev je bio pionir u prikazivanju unutarnjih sukoba svojih likova i društvenih promjena. Njegova djela pružaju dubok uvid u ljudsku prirodu i društvene odnose, čineći ga jednim od najvažnijih pisaca svog vremena.
Djela[uredi | uredi kôd]
Poznatija njegova djela su:
- Zbirka novela Lovčevi Zapisi (1852.),
- Romani
- Rudin (1856.)
- Plemićko Gnijezdo (1859.)
- Očevi i djeca (1862.)
- Dim (1867.)
- Proljetne vode (1872.)
- Nova zemlja (1877.)
- Zbirke crtica
- Pjesme u prozi (1878.)
- Senilia (1882.)
- Drame
- Mjesec dana na selu (1855.)
- Večeri u Sorrentu (1856.)
- Nerazumijevanje (1860.)
- Šuma (1871)
| |||||||||||