Andrija Ilić

Andrija Ilić (Vis, 6. travnja 1917. — Bury, Manchester, Engleska, 2002.), hrvatski domovinski i iseljenički književnik, prevoditelj i jezikoslovac

Životopis

Rodio se je u mjestu Visu. U rodnom je mjestu završio pučku i građansku školu. U Splitu je maturirao na klasičnoj gimnaziji u sjemeništu u Splitu. Jednu je godinu studirao teologiju, a zatim u Zagrebu na Hrvatskom Sveučilištu na kojem je diplomirao 1942. iz romanskog jezikoslovlja, latinskog jezika i hrvatske književnosti. Studije je nastavio na Sveučilištu u Beču gdje je 1944. doktorirao filozofiju. Neko je vrijeme bio asistentom na Hrvat­skom sveučilištu u Zagrebu i lektor hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Beču. Konac rata i sovjetsku okupaciju dočekao je u Češkoj. Uspomene na ta zbivanja objavio je 1996. u Hrvatskoj zori. Bleiburški pokolj nije osobno doživio, ali mu je temom više njegovih pjesama, među kojima se ističe Slovenski psalam. Poslije drugoga svjetskog rata ostao je u Austriji. 1947. je godine pošao u Englesku. Nešto poslije nastanio se je u Španjolskoj, u Madridu.

Prije drugoga svjetskog rata objavio je pjesme, jezične studije, članke i prijevode u Omladini ,Plavoj reviji, Katoličkom tjedniku iz Sarajeva. Tijekom rata surađivao je u gotovo svim hrvatskim glasilima. Osobito je surađivao u Hrvatskoj reviji i Hrvatskoj smotri. Nakon ostanka u emigraciji, također je surađivao u skoro svim hrvatskim publikacijama. U Engleskoj je priredio i uredio dva broja revije Croatia. Trag je ostavio i u tiskovinama Plugu, Hrvatskoj mladosti, Nastavnom vjesniku, Hrvatskom krugovalu, Novoj Hrvatskoj, Ustaškom godišnjaku, Glasniku sv. Terezije Maloga Isusa, Glasu omladine sv. Ante i inima. U emigraciji je nastavio pisati. Objavio je radove u više hrvatskih tiskovina, poput Danice iz Chicaga i Hrvatskog kalendara. Nadahnuće za njegove pjesme bili su vjera, domovina, mati i more. Kvintesencija njegove vjere i prognaničke sudbine je njegova pjesama Molitva hrvatskih izbjeglica.

Poslije drugoga svjetskog rata djelovao je i političku. Dijelom je skupine osnivača Hrvatskoga oslobodilačkoga pokreta osnovana 1956., čijim je bio glavnim tajnikom. Ostavio je trag u biltenu antiboljševičkog bloka narodâ ABN Correspondence – Bulletin of the Antibolshevik Bloc of Nations. Bio je ministrom pravosuđa u vladi NDH koju je u Buenos Airesu uspostavio Ante Pavelić početkom pedesetih godina, a Ilić je u to vrijeme bio živio u Španjolskoj, gdje je bio tajnikom Hrvatskog narodnog odpora. Neki izvori navode da je vrlo usko i dobro surađivao a Maksom Luburićem s kojim je bio dobar prijatelj te poslije i vjenčani kum.

Zadnju fazu života Ilić je proveo u Buryju kod Manchestera u Engleskoj, gdje je umro 2002. godine.

Djela

Objavio je djela:

- Lutanja (pjesme), Zagreb 1942.
- Draga zemlja (pjesme), Madrid 1952.
- O tugama i ljepotama Hrvatske (soneti), Buenos Aires 1952.
- Naša Hrvatska. Zemljopis, Narodopis, Gospodarstvo (urednik), Madrid 1968.
- memorandum La cara oculta del titoismo (Skriveno lice titoizma), suauktor Stjepan Hefer, 1972.
- brošura Croatia, za Euharistijski kongres u Barceloni (suauktor),

Urednik:

- zbornik Naša domovina, Madrid, 1968.
- revija Croatia, Engleska (priredio i uredio dva broja)

Prijevodi:

- Život sv. Aleksija (prijevod starofrancuskoga hagiografskog spijeva), Zagreb 1942.
- Hrvati i Srbi, dva stara različita naroda (djelo fra Dominika Mandića, surađivao u prijevodu na engleski)
- Kalvarija hrvatskog borca (»Calvary of a Croatian Freedom Fighter«, djelo Martina Grabarevića, prijevod na engleski)

Supotpisnik je Apel hrvatskih književnika i pisaca u emigraciji izi 1967. godine.

Nagrade i priznanja

• Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca, a našao se je u još nekoliko antologija.