Ljerka Njerš
Ljerka Njerš (Begov Han, 22. veljače 1937.[1]) je hrvatska kiparica, slikarica i keramičarka. Poznata je i kao ilustratorica, radi litografije, a bavi se i knjiškom opremom. Stvarala je i u staklu te slike nastale tehnikom „mixed media“ – izrađene pomoću računala i fotografije. Snimila je deset minutni eksperimentalni film uz originalnu glazbu skladatelja Mateja Meštrovića.[2]
Za keramičarstvo se je školovala na zagrebačkoj Školi primijenjene umjetnosti u klasi Blanke Dužanec. Slikanje je izučila na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je diplomirala u klasi profesora Marina Tartaglie. Sudionicom je dražba suvremene keramike kod svjetski poznatih dražbarskih kuća Cristie's i Bonham's.
Izlagala je na preko 80 samostalnih i skupnih izložbi.
O Ljerki Njerš napisala je monografiju hrvatska povjesničarka umjetnosti Ivanka Reberski.[3]
Ljerka Njerš je značajna za Hrvatsku jer je pronijela glas o hrvatskoj umjetnosti u inozemstvu, posebice u Velikoj Britaniji.[3]
Suprug Jura Šaban bavio se je raznim kulturnim projektima i menadžmentom u kulturi te pisao poeziju. , a sin Antun Tomislav Šaban je poznati skladatelj, glazbeni aranžer, dirigent i glazbeni producent.[4]
Hrvatski likovni kritičar Josip Depolo napisao je monografiju o Ljerci Njerš.[5]
Nagrade[uredi]
(izbor)
- 1994.: nagrada Grada Zagreba za 1994.
- Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića
Izvori[uredi]
- ↑ Njerš, Ljerka Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 25. listopada 2016.
- ↑ Mas Zadar: Izložba – Stvaranje ljepote u suvremenom mediju Muzej antičkog stakla Zadar. 11. ožujka 2019. Pristupljeno 16. srpnja 2020.
- ↑ 3,0 3,1 Branka Hlevnjak: Komentar. Novi pogled Ivanke Reberski, Hrvatsko slovo, 2. ožujka 2012., str. 18
- ↑ Davor Hrvoj: Klasični skladatelj i pop pjevači na izletu u jazz . Jazz.hr. 14. siječnja 2021. Pristupljeno 20. veljače 2024.
- ↑ Ksenija Matanić-Živanović: Josip Depolo, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 1, Zagreb, 1995., str. 182-183