Herman Dalmatin

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 52239 od 23. kolovoza 2021. u 09:57 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Herman Dalmatin (oko 1110. godine, u Istri, tada dijelu Koruške ili Carinthije - oko 1160.) - hrvatski filozof i znanstvenik, te pionir europskog latinskog aristotelizma iz 12. stoljeća

Herman Dalmatin je pionir europskog latinskog aristotelizma 12. stoljeća. Potpisivao se kao Hermannus Secundus. Kao Herman Dalmatin se spominje u pismu Petra Časnog u kojem piše, da je povjerio prevođenje Kurana, Hermanu Dalmatinu. Školovan je u nekom benediktinskom samostanu u Istri, gdje je učio gramatiku, retoriku i logiku (trivijum). Kvadrivijum studira u Chartesu. Studira i u Parizu, te nakon toga putuje s engleskim prijateljem u bliskoistočne zemlje, da bi naučio arapski i bio u mogućnosti istraživati arapske spise. Proučavaju astrologiju. Prevodi, po narudžbi zbirku legendi, jedan dijalog, te na kraju i sam Kuran.

Herman zauzima neoplatonističko-kršćanski stav. Njegov filozofsko-znanstveni interes je usavršavanje višeg, kvadrivijskog sustava znanja i mudrosti; prevesti i razumjeti temeljna djela starogrčke i arapske matematike, astronomije i astrologije, što on i njegovi suvremenici percipiraju kao „novu“ znanost koja dolazi od Arapa; priopćiti nove spoznaje jednim temeljnim i sustavnim djelom. Prevodi šestu knjigu astronomskog djela arapskog znanstvenika iz 9. stoljeća, Sahl ibn Bishra, čiji je sadržaj predviđanje globalnih događaja, pa je to Hermanovo djelo poznato kao Prognostica. U vlastitom Hermanovom uvodu iznosi prosudbe o sustavu svemirskih sila i njihovih utjecaja na svekolika zbivanja (Suncu pripada središnje mjesto, postoje zli i dobri planeti itd.). Potom prevodi Veliki uvod u astronomiju, Abu Ma'shara iz[1] 10. stoljeća i Euklidove Elemente.

Herman temeljnije dijeli znanost od one kvadrivijske. Sva znanost višeg svijeta dijeli se na znanost nebeskih gibanja (matematika) i na znanost učinaka gibanja (fizika, tj. prirodna spekulacija). Dakle, on dijeli teorijsku znanost na matematiku (ili astronomiju) i fiziku (ili astrologiju).

Djela

  • De essentiis (1143.) (O bitima)
  • Liber de circulis
  • Astronomia
  • prijevod Abu Ma'sharovog djela „Kitab al-madkhal ila ilm ahkam al nujum” 1140. (Uvod u astronomiju)
  • prijevod Ptolomejeva djela „Planispherae”
  • prijevod Euklidove „Elemente”

Literatura

Izvori

Vanjske poveznice