Sunčeva baklja
Sunčeva baklja (engl. solar flare) je velika eksplozija u Sunčevoj atmosferi, koja može osloboditi oko 6 × 1025 džula energije,a to je oko 1/6 ukupne energije koja otiđe sa Sunca svake sekunde). [1]
Sunčeve baklje utječu na sve slojeve Sunčeve atmosfere (fotosfera, kromosfera i korona), grije plazmu do 10 milijuna Kelvina i ubrzava elektrone, protone i teške ione skoro do brzine svjetlosti. Stvara elektromagnetsko zračenje na svim valnim duljinama, od radio valova do gama-čestica. Većina Sunčevih baklji se pojavljuje u aktivnim područjima oko Sunčevih pjega, gdje snažno magnetsko polje prolazi fotosferu i povezuje se sa koronom. Snagu dobiva iznenada (traje minutu do desetak minuta) oslobađanjem magnetske energije iz korone. Ako su Sunčeve baklje izuzetno snažne, one mogu uzrokovati koronalne izbačaje masa.
X-zrake i UV zračenje koje emitiraju Sunčeve baklje, mogu utjecati na Zemljinu ionosferu i ometati veliki opseg radio komunikacija. Direktne emisije Sunčevih baklji na decimetarskim valnim duljinama mogu ometati rad radara i ostalih uređaja koji rade na tim frekvencijama.
Sunčeve baklje su prvi otkrili Richard Christopher Carrington i neovisno Richard Hodgson 1859. Sunčeve baklje su viđene i na nekim drugim zvijezdama.
Učestalost pojavljivanja Sunčevih baklji je različita, od nekoliko na dan kada je Sunce aktivno, do jedna na tjedan kada je mirno Sunce. Više se pojavljuju male Sunčeve baklje od velikih. Kada se u 11 godišnjem ciklusu Sunceve pjege više pojavljuju, onda ima više i Sunčevih baklji. Rijetko se primijete u vidljivom dijelu spektra, možemo ih vidjeti u ekstremnom UV zračenju i sa X-zrakama.
Uzrok[uredi | uredi kôd]
Znanstvenici smatraju da Sunčeve baklje nastaju zbog pojave ponovnog magnetskog povezivanja (engl. magnetic reconnection). To se događa kada se promjene magnetske linije dva magnetska polja, koji imaju suprotan smjer i kada se povežu zajedno. Ta promjena je povezana sa oslobađanjem energije iz osnovnog magnetskog polja u unutrašnjosti Sunca. [2]
Podjela[uredi | uredi kôd]
Sunčeve baklje se dijele na A, B, C, M ili X, prema vršnom toku energije (W/m2), kada se mjeri X zrakama valne duljine 0,1 do 0,8 nm, iz blizine Zemlje, kao npr. sa letjelice GOES. Svaka klasa ima vršni tok energije 10 puta veći od prethodnog, dok X klasa ima vršni tok energije 10 − 4 W/m2. Unutar klasa je podjela od 1 do 9, tako na primjer X2 klasa je dva puta snažnija od X1. Najsnažnije klase M i X su često povezane sa različitim smetnjama u Zemljinoj atmosferi.
Opasnosti[uredi | uredi kôd]
Sunčeve baklje imaju snažan utjecaj na prognozu vremena u blizini Zemlje. One mogu stvoriti struje visoko energetskih čestica u Sunčevom vjetru, koje nazivamo koronalno izbacivanje mase. Te čestice mogu utjecati na Zemljinu magnetosferu i mogu opasno zračiti na svemirske letjelice i posadu. [3]
Neka X-zračenja na Sunčevim bakljama mogu povećati ionizaciju u gornjoj Zemljinoj atmosferi, koja može ometati kratkovalne radio konumikacije i grijati vanjsku atmosferu, pa povećati povlačenje satelita prema Zemlji, što može dovesti do pada. Energetske čestice utječu i na stvaranje polarne svjetlosti. Energija u obliku X-zraka može oštetiti elektroniku na svemirskim letjelicama.
Primjeri velikih Sunčevih baklji[uredi | uredi kôd]
Baklje razreda X mogu utjecati na radiokomunikacije, električne mreže, navigacijske signale i pogibao su za svemirske letjelice i astronaute. Većina sunčevih bakljâ razreda X koje udare u Zemlju ocijenjena su između jedan i devet.[4]
Najsnažnija Sunčeva baklja u posljednih par stotina godina je bila 1. rujna 1859., koju je promatrao britanski astronom Richard Carrington. Ona je bila vidljiva golim okom i stvorila je polarnu svjetlost, koja se vidjela čak na Kubi i Havajima, a neki telegrafski sistemi su bili u požaru. Sunčeva baklja je ostavila tragove i u ledu na Grenlandu, u obliku nitrata i berilija-10, koji se i danas mogu mjeriti.[5]
U novije vrijeme, najsnažnija Sunčeva baklja je izmjerena 4. studenog 2003. (u početku klasa je bila X28, a kasnije i X45).[6] [7] Prije nje je izmjerena 2. travnja 2001. (X20).[8] To je najsnažnija solarna baklja u zabilježenoj povijesti bila i ocijenjena je kao X28.[4]
10. rujna 2017. bila je snažna baklja. Baklja od 14. prosinca 2023. bila je ocijenjena osmicom. Bila je toliko jaka da je prouzročila oko dva sata radijskih smetnji u nekim dijelovima SAD-a. Ocijenjena je kao X8. [4]
Prognoza[uredi | uredi kôd]
Vrlo je teško prognozirati Sunčeve baklje, jer nema znakova kad bi se one mogle pojaviti. Postoji ipak neka povezanost sa Sunčevim pjegama i aktivnim područjima, te Sunčevih baklji. Američka ustanova U.S. National Oceanic and Atmospheric Administration (NOAA) daje prognozu za sljedećih dan ili dva, vezano za Sunčeve baklje.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Kopp G., Lawrence G. and Rottman G., 2005., "The Total Irradiance Monitor (TIM): Science Results", journal=Solar Physics
- ↑ The Mysterious Origins of Solar Flares, Scientific American, 2006.
- ↑ [1] "New Study Questions the Effects of Cosmic Proton Radiation on Human Cells", 2008.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 S.N.: NASA objavila ‘nevjerojatnu snimku‘ fenomena koji je u četvrtak prekinuo dio radio komunikacije na Zemlji. Jutarnji list. 15. prosinca 2023. Pristupljeno 16. prosinca 2023.
- ↑ [2] NASA
- ↑ [3]
- ↑ [4]
- ↑ [5] NASA