Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ivo Senjanović (1917.)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 519986 od 17. lipanj 2023. u 23:20 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Ivo Senjanović (Split, 4. Svibnja 1917. – Split, 15. Veljače 2005.), bio je hrvatski prijeratni komunist, sudionik narodnooslobodilačke borbe, šef opunomoćstva splitske Ozne, visoki partijski dužnosnik u socijalističkoj Jugoslaviji.[1]

Biografija

Rođen je u Splitu, u rodnom je gradu završio pučku (osnovnu) školu I srednju tehničku školu, brodarski smjer. Tijekom 1930-ih bio je aktivan u omladinskim organizacijama, te je 1939. primjeljen u KPJ, da bi iduće, 1940., bio izabran za sekretara Partijske komisije za sindikalna pitanja pri Pokrajinskom komitetu (PK) KPH za Dalmaciju.

Početak Drugog svjetskog rata, okupacija Kraljevine Jugoslavije I uspostava NDH, zatekli su ga u Splitu, gdje je uhićen, još za vrijeme Banovine Hrvatske, kao sindikalni funkcionar, te su ga ustaše preuzeli u kaznionici u Lepoglavi, odakle je prebačen u kaznionicu u Gospiću, gdje je svjedočio masovnim ubojstvima Srba i Židova, te je kasnije prebačen u logor Danica pokraj Koprivnice.

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji, u svibnju 1945., radi u Ozni, te je nakon rata nekoliko godina bio postavljen na dužnost šefa opunomoćstva Ozne za Split, kao predsjednik NOO Split.[2]

Kasnije je u socijalističkoj Jugoslaviji, tijekom 1950-ih, bio član CK SKH I sekretar Kotarskog komiteta (KK) Split, te predsjednik NO kotara Split, da bi potom tijekom 1960-ih, bio biran za poslanika Saveznog vijeća Savezne skupštine SFRJ u Beogradu, nakon čega odlazi u mirovinu.

Pojavljuje se kao svjedok optužbe, tijekom kaznenog postupka za ratne zločine vođenog protiv Andriji Artukoviću, tijekom 1986., red Okružnim sudom u Zagrebu.

Umro je u Splitu, 15. Veljače 2005., pokopan je na gradskom groblju Lovrinac.

Vezani članci

Izvori

  1. Joksimović Milan, Radošin Rajović, Jugoslavenski savremenici: Ko je ko u Jugoslaviji, Beograd, 1970., str. 935.
  2. Matković Blanka, Split i srednja Dalmacija, u dokumentima OZN-e i UDB-e (1944.-1962.) - likvidacije i zarobljenički logori, Split, 2017., str. 515.