Ivo Senjanović (1917.)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 518604 od 12. srpanj 2022. u 06:26 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Ivo Senjanović''' (Split, 4. Svibnja 1917. – Split, 15. Veljače 2005.), bio je hrvatski prijeratni komunist, sudionik Narodno...«.)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ivo Senjanović (Split, 4. Svibnja 1917. – Split, 15. Veljače 2005.), bio je hrvatski prijeratni komunist, sudionik narodnooslobodilačke borbe, šef opunomoćstva splitske Ozne, visoki partijski funkcionar u socijalističkoj Jugoslaviji.[1]

Biografija

Rođen je u Splitu, u rodnom je gradu završio pučku (osnovnu) školu I srednju tehničku školu, brodarski smjer. Tijekom 1930-ih bio je aktivan u omladinskim organizacijama, te je 1939. primjeljen u KPJ, da bi iduće, 1940., bio izabran za sekretara Partijske komisije za sindikalna pitanja pri Pokrajinskom komitetu (PK) KPH za Dalmaciju.

Početak Drugog svjetskog rata, okupacija Kraljevine Jugoslavije I uspostava NDH, zatekli su ga u Splitu, gdje je uhićen, još za vrijeme Banovine Hrvatske, kao sindikalni funkcionar, te su ga ustaše preuzeli u kaznionici u Lepoglavi, odakle je prebačen u kaznionicu u Gospiću, gdje je svjedočio masovnim ubojstvima Srba I Židova, te je kasnije prebačen u logor Danica pokraj Koprivnice.

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji, u svibnju 1945., radi u Ozni, te je nakon rata nekoliko godina bio postavljen na dužnost šefa opunomoćstva Ozne za Split, kao predsjednik NOO Split.[2]

Kasnije je u socijalističkoj Jugoslaviji, tijekom 1950-ih, bio član CK SKH I sekretar Kotarskog komiteta (KK) Split, te predsjednik NO kotara Split, da bi potom tijekom 1960-ih, bio biran za poslanika Saveznog vijeća Savezne skupštine SFRJ u Beogradu, nakon čega odlazi u mirovinu.

Pojavljuje se kao svjedok optužbe, tijekom kaznenog postupka za ratne zločine vođenog protiv Andriji Artukoviću, tijekom 1986., red Okružnim sudom u Zagrebu.

Umro je u Splitu, 15. Veljače 2005., pokopan je na gradskom groblju Lovrinac.

Vezani članci

Izvori

  1. Joksimović Milan, Radošin Rajović, Jugoslavenski savremenici: Ko je ko u Jugoslaviji, Beograd, 1970., str. 935.
  2. Matković Blanka, Split i srednja Dalmacija, u dokumentima OZN-e i UDB-e (1944.-1962.) - likvidacije i zarobljenički logori, Split, 2017., str. 515.