Toggle menu
243,3 tis.
110
18
643 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Bartolomeo Bon

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 517994 od 15. svibanj 2022. u 05:26 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)

Predložak:Likovni umjetnik Bartolomeo Bon' (* Campione, oko 1380. - † Venecija, 1464.) bio je talijanski kipar i arhitekt porijeklom iz švicarskog kraja Campione d'Italia koji se naselio u Veneciju i zajedno s ocem Giovanniem Bonom vodio od 1421. do 1464. vrlo uspješnu kiparsko - graditeljsku radionicu.

Bartolomeo Bon, bio je kasno gotički kipar i graditelj, a to je tada u prvoj polovici 15. st., bio prevladavajući umjetnički pravac, koji je u spoju sa bizantinskom dekorativnošću postao novi venecijanski stil - gotico fiorito.

Život i rad

Vrlo je teško s potpunom preciznošću odrediti radove koje je izveo Bartolomeo, a koje njegov otac Giovanni. Pretpostavlja se da su zajedno izveli čipkasto pročelje slavne gotičke palače Ca 'd'Oro (1424.1430.) i Mramorna vrata Bazilike Frari (Basilica di Santa Maria dei Frari). Oni su izveli i slavnu Porta della Carta (Papirnata vrata) na Duždevoj palači (1438.1442.).

Scuola Grande di San Marco

Nakon smrti oca, Bartolomeo Bon je nastavio voditi radionicu sam, mada ne više toliko uspješno i s toliko puno narudžba.

Drži se da je on izradio Portal za Veliku bratovštinu sv. Marka (Scuola Grande di San Marco), orginalna luneta s tog portala nalazi se danas u londonskom,Victoria & Albert Museumu, Portal za crkvu San Polo (Chiesa di San Polo) i Slavoluk Foscari za Duždevu palaču.

Porta della Carta

Literatura

  • AA.VV., Arte e artisti dei laghi lombardi, I, Noseda, Como 1959, 311, 312, 317, 336, 435, 436. Tav. LXIII: 170, 171, 172.
  • A. Zorzi, Venezia scomparsa, Electa, Milano 1984, 19, 35, 73, 93, 117, 121, 310, 312, 343, 378, 382; fig. n. 69.
  • M. Brusegan, La grande guida dei monumenti di Venezia, Newton & Compton, Roma 2005.

Vanjske poveznice