Bandura (instrument)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 516663 od 13. svibnja 2022. u 07:44 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Suvremena bandura iz Harkiva (djelo: Andrij Birko, 2008.)

Bandura (ukr. бандура) je ukrajinski nacionalni žičani instrument, koji se kroz oblike poput lutnje te samog instrumenta kobze, očuvao još od vremena srednjovjekovne države Kijevske Rusi. Današnji oblik bandure se razvio krajem 19. stoljeća iz instrumenta kobze koji su često svirali ukrajinski kozaci. Bandura se danas veže pretežito uz romanse, balade i slične oblike glazbenih izvedbi, no prije je bandura bila vezana gotovo isključivo za povijesno epske pjesme, u širem društvu poznatije kao «dume».

Banduri su kroz povijest dodavane trune, oblik se nešto izmjenio, kao i opseg tonova. Suvremena bandura ima četiri i pol oktave ugrađene u g-duru. Instrument se gradi od nekoliko vrsti drveta: javora, bukve, kruške ili klena. Instrument u jednoj mjeri nalikuje harfi i na sličan način zvuči. Osobe koje sviraju banduru nazivaju se «banduristi», dok su ukrajinski kozaci koji su svirali kobzu bili poznati kao «kobzari».

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Ukrajinska kultura

Ukrajinski kobzari, potom banduristi, su imali vrlo veliki društveno-politički utjecaj u ukrajinskom društvu. Oni su na svojstven način imali ulogu društvenog glasnika koji na vrlo emotivan način prikazuje realno stanje i raspoloženje društva u zemlji, navješćujući promjene i budeći domoljublje. Za vrijeme Sovjetskog Saveza banduristima nije bilo dozvoljeno pjevati što potvrđuje da banduristi nisu predstavljali isključivo glazbenike.

Glazba bandure danas se smatra najplemenitijom glazbom u ukrajinskim društvu i nju često, i gotovo isključivo, izvode profesionalni glazbenici i umjetnici tradicionalnog štovanja bandure. Za Ukrajince, glazba bandurista predstavlja vrlo važnu kulturnu sponu u kompleksnoj ukrajinskoj povijesti. Svojim sačuvanim napjevima banduristi su kroz povijest u velikoj mjeri očuvali i ukrajinski jezik, koji svoje staroslavenske korijene vuče još iz 10. stoljeća.

Vidi još

Literatura

  • Diakowsky, M. - A Note on the History of the Bandura. The Annals of the Ukrainian Academy of Arts and Sciences in the U.S., 1958.
  • Diakowsky, M. J. - The Bandura. The Ukrainian Trend, 1958, №I, - С.18-36
  • Diakowsky, M. – Anyone can make a bandura – I did. The Ukrainian Trend, Volume 6
  • Haydamaka, L. – Kobza-bandura – National Ukrainian Musical Instrument. "Guitar Review" №33, Summer 1970 (С.13-18)
  • Hornjatkevyč, A. – The book of Kodnia and the three Bandurists. Bandura, #11-12, 1985
  • Hornjatkevyč A. J., Nichols T. R. - The Bandura. Canada crafts, April-May, 1979 p. 28-29
  • Mishalow, V. - A Brief Description of the Zinkiv Method of Bandura Playing. Bandura, 1982, №2/6, - С.23-26
  • Mishalow, V. - The Kharkiv style #1. Bandura 1982, №6, - С.15-22 #2 – Bandura 1985, №13-14, - С.20-23 #3 – Bandura 1988, №23-24, - С.31-34 #4 – Bandura 1987, №19-20, - С.31-34 #5 – Bandura 1987, №21-22, - С.34-35
  • Mishalow, V. - A Short History of the Bandura. East European Meetings in Ethnomusicology 1999, Romanian Society for *Ethnomusicology, Volume 6, - С.69-86
  • Mizynec, V. - Folk Instruments of Ukraine. Bayda Books, Melbourne, Australia, 1987 - 48с.

Vanjske poveznice