Baltazar Šimunić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 516226 od 13. svibnja 2022. u 06:17 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Baltazar Šimunić

Baltazar Šimunić (Novigrad Podravski, 25. travnja 1775.Weinhaus kraj Beča, 8./9. srpnja 1861.), hrvatski vojni zapovjednik, plemić, podmaršal poručnik u habsburškoj vojsci.

Životopis

Rodio se u Novigradu Podravskom. U svojstvu kadeta pridružio se varaždinskoj graničarskoj pukovniji 1800. godine.

Sudjelovao je u napoleonskim ratovima, našavši se u habsburško-francuskim borbama u Hrvatskoj. 1809. ustrojene su dvije čete u Bilaju koje je vodio satnik Ivan Marojević, a jednu je vodio Baltazar Šimunić. Te su se čete borile protiv Francuza u bitci kod Bilaja. 28% bilajskih vojnika izbačeno je iz stroja smrću ili ranjavanjem, Bilaj je razrušen i popaljen uz velike žrtve, pučanstvo koje nije moglo biti u borbi iza Rebranićeve vojske izašlo je prema Gospiću, dok je većina bilajskih ratnika ili otišla s Rebrovićevom (Rebranićevom) vojskom ili se skrila u okolnim šumama.[1][2] Šimunić je poslije ratovao protiv Napoleona u Poljskoj u bitci kod Krakova 1809. godine i u Saskoj kod Dražđana 1813. godine.

Sljedećih je desetljeća napredovao u činu do pukovnika 1834. godine, a general-bojnikom postao je 1840. godine. Nakon toga obnašao je dužnost vojnog zapovjednika u Zagrebu i Beču.

Početkom 1848. promaknut je u podmaršala (feldmarschalleutnanta). Istaknuo se u ratu protiv Mađarske. Spominje ga se u drugom slovačkom ustanku kojim su se Slovaci na austrijska obećanja o ravnopravnosti naroda odazvali carskom pozivu u borbi protiv mađarskih ustanika. U zimskoj kampanji bile su dvije slovačke postrojbe, a manja od njih bila je slabije opremljena, jer ju je Šimunić tolerirao iz puke neophodnosti.[3] Potkraj 1849. godine postavljen je na mjesto zapovjednika utvrde Komárnog.

Odlikovan je Vojnim Redom Marije Terezije 1849. u činu podmaršala. 1850. godine postaje plemić, dobivši naslov baruna. 1853. godine je umirovljen. Memoari su mu objavljeni 1861. godine.

Vidi još

Izvori

  • Hrvatski leksikon L-Ž, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1997., str. 520.
  • Baltazar Šimunić, Hrvatska enciklopedija, LZMK
  1. Bilaj kroz vrijeme
  2. Bitka kod Bilaja 1809.
  3. Július Bartl: Slovak History: Chronology & Lexicon, Bolchazy-Carducci Nakladatelstvo, 2002., Google Knjige, str. 329

Vanjske poveznice