Njemački Savez
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta
Ovaj članak dio je niza o |
Rana povijest |
|
Srednji vijek |
|
Stvaranje nacije |
|
Njemački Reich |
|
Njemačka poslije 1945. |
|
Danas |
|
Ostale teme |
|
Njemački Savez (1815. – 1866.) imao je mirniji politički život od Svetog rimskog carstva, iako je svoje postojanje okončao ratom. Nastanak ovog saveza povezuje se uz Bečki kongres na kome su donesene odluke o neuspostavljanju starog carstva na tlu Njemačke, već da svaki od političkih činitelja dobije punu samostalnost. Broj je država i državica iz vojnih ili političkih razloga spao na oko trideset. U savez ulazi Austrija a iz njega je izdvojena osamostaljena Belgija. Savez je uspostavljen kao veza i spoj njemačkih teritorija.
Nadležnosti su saveza bile male. Politički su se činitelji obvezali na zajedničku obranu i održavali su izvjestan broj zajedničkih tvrđava. Bilo je predviđeno i da se u slučaju rata formiraju određene zajedničke vojne postrojbe. To se dogodilo samo jednom, tijekom rata s Danskom oko Schleswig-Holsteina.
Zajedničko tijelo bila je Dieta, koja se sastajala u Frankfurtu pod nominalnim predsjedništvom austrijskog cara koji je još nosio carsku titulu, izvedenu iz statusa u staroj Njemačkoj. Zakoni koje je Dieta donosila bili su uglavnom vezani uz obranu. Miješanje u unutrašnje poslove država-članica niti je bilo ostvarivo, niti se pokušavalo. Ovaj je savez donekle održavala i carinska unija (Zollverein) koja je nastala 1834. godine na inicijativu Pruske.
Najburniji trenutak ovog obrambeno-gospodarskog saveza bila je revolucija 1848. godine kada su delegati u Frankfurtu, u nacionalnom zanosu, planirali preobražaj saveza u novo, liberalno-građansko njemačko carstvo. Taj pokret, tijekom koga i nastala današnja njemačka zastava, ugušio je pruski kralj koji je imao drugačije planove za ujedinjenje Njemačke.
Upravo ostvarivanje tih planova dovest će do kraja saveza. Boreći se za prevlast u njemačkome svijetu, Pruska i Austrija će 1866. godine zaratiti, što će označiti i kraj saveza. Poslije pruske pobjede, nastat će Sjevernonjemački savez, pod pruskom dominacijom, koji će poslužiti kao neposredni uvod za konačno ujedinjenje Njemačke pet godina kasnije.
Pokazalo se da cilj ovoga saveza nije ni bio postizanje nekog čvršćeg jedinstva usuglašavanjem interesa. Željelo se produljiti neku tradiciju zajedničke njemačke države, a da se pritom ne mijenja činjenično stanje koje je karakterizirala nezavisnost ustava. Razlozi su bili povijesni i gospodarski jer je nesmetana trgovina između zemalja-članica bila od velikog značenja, napose za građansku klasu u usponu.