Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ante Jadrijević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 501716 od 1. svibanj 2022. u 05:27 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Ante Jadrijević (Glavice, 14. lipnja 1896. - Makarska, 13. travnja 1974.), hrvatski franjevac, arheolog i povjesničar.

Životopis

Pučku školu i gimnaziju pohađao u Sinju. Biblijske jezike i arheologiju studirao u Rimu i Jeruzalemu. Proučavao antičku, ranokršćansku i starohrvatsku baštinu u Dalmaciji.

Na Papinskom biblijskom institutu u Rimu studirao 1923.–25. hebrejski, grčki i sirski i 1925. stekao bakalaureat (1934. licencijat iz Svetoga pisma), zatim nastavio studij na Franjevačkoj biblijskoj školi u Jeruzalemu 1925.–27. i postignuo doktorat iz teologije.

Potom bio profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju 1927–30. i 1932–35. i kateheta u Državnoj realnoj gimnaziji 1930–32. Godine 1935.–43. na Visokoj franjevačkoj bogosloviji u Makarskoj predaje biblijske predmete i starokršćansku arheologiju.

Gvardijan je Gospina samostana u Sinju 1945.–49., a definitor Provincije Presvetoga Otkupitelja 1946.–49. Zatim bio profesor u Franjevačkoj srednjoj vjerskoj školi u Makarskoj do 1955. i u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu kada je u njem obnovljen rad makarske bogoslovne škole do 1966.; usporedno je 1964.–65. predavao hebrejski jezik u Centralnoj visokoj bogosloviji u Splitu.

Znanstveni rad

Među njegovim radovima posebnu znanstvenu vrijednost imaju oni o Bibliji, jer je postavio originalnu teoriju o tumačenju nekih dvojbenih mjesta. Objavio je nekoliko kraćih radova iz antičke i hrvatske arheologije te više priloga iz ranosrednjovjekovne hrvatske crkvene i narodne povijesti.

Boravak u Svetoj zemlji i obilazak svetih mjesta opisao je u putopisnim bilješkama. Surađivao je u listovima i časopisima: Euharistijski glasnik (1927.), Gospa Sinjska (1927.–29., 1936., 1939.), Nova revija (1927., 1936.–38., 1940.–41.), Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (1930.–34., 1958., 1961.–62.), Hrvatska straža (1936.), Verbum Domini (Rim 1942.), Vjesnik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Dalmaciji (1957., 1965-), Antonianum (Rim 1958.), Marija (1963.), Službeni vjesnik Biskupije splitske i makarske (1964.), Služba Božja (1966), Crkva u svijetu (1967.). Preveo je djelo L. M. Grigniona de Montforta Prava pobožnost prema Majci Božjoj (Zagreb 1944., 2002.). Pripremio je molitvenik Posveta Bezgrešnom Srcu Marijinu (Đakovo 1959.), a s K. Kržanićem objavio je manje djelo Fatimski jubilej. 50. godišnjica Gospinih ukazanja (Makarska 1967.) te 1934. napisao himnu O Gospe Sinjska, Djevo sveta.

Izvori



Nedovršeni članak Ante Jadrijević koji govori o povjesničaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.


Nedovršeni članak Ante Jadrijević koji govori o redovniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.