Branko Hrg
| Branko Hrg | |
|---|---|
| Gradonačelnik Grada Križevaca | |
| trajanje službe 06. ožujka 2001. – 4. lipnja 2017. | |
| Zamjenik | Tomislav Katanović (HSS), Ivan Vuk (HSS) |
| 7. predsjednik Hrvatske seljačke stranke | |
| trajanje službe 28. siječnja 2012. – 19. ožujka 2016. | |
| Prethodnik | Josip Friščić |
| Nasljednik | Krešo Beljak |
| zastupnik u Hrvatskom Saboru | |
| trajanje službe 2012. – 11. srpnja 2016. | |
| zastupnik u Hrvatskom Saboru | |
| trenutačno | |
| u službi od 11. rujna 2016. | |
| Rođenje | 26. rujna 1961. |
| Politička stranka | HDS |
| Zanimanje | odgojitelj, političar, gradonačelnik |
Branko Hrg (Kalnički Potok, 26. rujna 1961.), hrvatski političar. Bivši je predsjednik Hrvatske seljačke stranke (HSS) i bivši gradonačelnik Grada Križevaca.
Životopis
Branko Hrg rodio se 1961. godine u Kalničkom Potoku.[1] Osnovnu školu završio je u Kalniku, a Srednju školu u Križevcima te Višu pedagošku školu u Zagrebu. Od 1982. do 1992. godine radio je u O.Š. sv. Petar Orehovec. Od 1993. do 1997. godine bavi se i poljoprivredom, bio je direktor privatnog poduzeća i rukovoditelj komercijale u ugostiteljsko-turističkom poduzeću u Križevcima.[2]
Politička karijera
Branko Hrg je od 1992. godine član Hrvatske seljačke stranke. Nakon 1993. obnaša dužnost tajnika GO HSS Križevci, predsjednika Podžupanijske organizacije HSS Križevci, člana Predsjedništva Županijske organizacije i Predsjedništva HSS-a, a od 1999. godine obnaša dužnost predsjednika GO HSS Križevci.[1] Za gradonačelnika Križevaca izabran je 2001., nakon prijevremenih izbora za Gradsko vijeće Grada Križevaca. Na redovitim izborima za Gradsko vijeće HSS ponovno osvaja mandat te je ponovno izabran za gradonačelnika.[2] Po treći put izabran je za gradonačelnika Križevaca nakon izbora 2005. godine, gdje HSS osvaja apsolutnu vijećničku većinu, a na neposrednim lokalnim izborima za gradonačelnika u svibnju 2009. godine s 54,79 % glasova birača i po četvrti put postaje gradonačelnikom Grada Križevaca. Nakon lokalnih izbora 2017. godine izgubio je mjesto gradonačelnika Križevaca kada ga pobjeđuje protukandidat Mario Rajn. Na lokalnim izborima osvojio je 40,29 % glasova. [3][4]
Predsjednik HSS-a
Pobijedio je Damira Bajsa na Izbornoj skupštini u Zagrebu 28. siječnja 2012. godine a izabran je većinom glasova.[1] Naslijedio je Josipa Friščića, a dužnost predsjednika obnašao je od siječnja 2012. godine do 19. ožujka 2016. godine kada ga je naslijedio Krešo Beljak. Stranku je preuzeo u najtežem trenutku, kada je HSS u Hrvatskome saboru imao tek jednoga zastupnika, što je bio uvjerljivo najlošiji rezultat u povijesti stranke.
Iz stranke je izašao nakon što je novoizabrani predsjednik Krešo Beljak, poznat po svojim ljevičarskim uvjerenjima, potpisao koalicijski sportazum sa SDP-om, nasljednikom KPJ-a koji je nakon završetka Drugog svjetskog rata zabranio rad HSS, koji je onda djelovao u iseljeništvu.[5][6]
Izbori za Hrvatski sabor 2016.
Na izborima za Hrvatski sabor 11. rujna 2016. godine bio je izabran kao nestranački kandidat na listi Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS).[7]
Hrvatska demokršćanska stranka
U studenome 2016. godine pristupio je Hrvatskoj demokršćanskoj stranci.[7] U 9. sazivu Hrvatskoga sabora obnaša dužnosti člana Odbora za poljoprivredu i Odbora za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu i predsjednik je Kluba zastupnika Hrvatske demokršćanske stranke (HDS) i Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS).[7]
Izvori
- ↑ 2,0 2,1 HSS KKŽ: Branko Hrg - gradonačelnik Križevaca, preuzeto 12. svibnja 2012.
- ↑ [1]
- ↑ Križevci: Gradonačelnik, preuzeto 12. svibnja 2012.
- ↑ Direktno.hr: Branko Hrg izašao iz HSS-a zbog koalicije s 'djetetom svog krvnika', objavljeno 17. srpnja 2016., pristupljeno 17. srpnja 2016.
- ↑ Ivica Kristović, Večernji.hr: Branko Hrg izašao iz stranke! 'HSS je ušao u predizbornu koaliciju sa djetetom svojeg političkog krvnika, objavljeno 17. srpnja 2016., pristupljeno 17. srpnja 2016.
- ↑ 7,0 7,1 7,2 Branko Hrg se učlanio u Hrvatsku demokršćansku stranku, krizevci.info, 7. studenoga 2016., pristupljeno 29. siječnja 2017.