Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Branko Benzon

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 497153 od 30. travanj 2022. u 12:54 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Branko Benzon (Postira, Brač, 29. kolovoza 1903.Caracas, Venezuela, rujna 1970.), hrvatski liječnik kardiolog, političar i diplomat.[1]

Životopis

Rodio se je u Postirama. U Zagrebu je završio studij medicine. Specijalizirao je kardiologiju. Bio primarij u Merkurovu sanatoriju u Zagrebu. Velikosrpski hegemonistički režim 1932. ga je godine otpustio iz državne službe.[1] Razlog otpuštanja je bio taj što je bio izrazito progermanski orijentiran.[2] Medicinske je članke objavljivao i poslije toga u Liječničkom vjesniku.[3]

Bio je prisiljen emigrirati 1940. godine.[1] Prvo je odredište bila Slovačka, a potom Njemačka.[1] Pravo objašnjenje odlaska nije do kraja dano. Dvije su inačice objašnjenja. Prva je Mačkova tužba zbog klevete protiv Benzona. Druga je da ga je Mile Budak poslao u Bratislavu i potom u Berlin. Ovaj je razlog bio izrazito poslovne naravi: trebao je moćnike Trećeg Reicha uvjeriti u potrebu stvaranja hrvatske države koja bi obuhvaćala i stare pokrajine - Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu sa Sandžakom i Bačkom. Ključne naputke mu je dao Slavko Kvaternik, a činila ih je činjenica važnih prometnih pravaca koji bi prolazili kroz Njemačkoj prijateljskoj državi i uz sve to im natuknuti povijesno prijateljstvo Nijemaca i Hrvata. Malo poslije travanjskog rata, u Berlinu je uspostavio mrežu hrvatske emigracije. Ondje je s Andrijom Artukovićem i još nekim visoko pozicioniranim ustašama organizirao skupinu. Utaborili su se u u hotelu Kaiserhof, gdje su oko sebe okupili mlade intelektualce i ine pronjemački orijentirane Hrvate. Osnovali su radijsku postaju Velebit koja je odašiljala program u domovinu radi uvjeravanja Hrvata da se ne odupire Wehrmachtu.[2]

Kad je proglašena NDH, bio je član hrvatskog državnog vodstva. Poslije diplomat NDH. Obnašao je dužnost veleposlanika NDH u Trećem Reichu[1] od 19. travnja 1941. do listopada 1941. u Berlinu.[4] Smijenjen je zbog "nediplomatskog ponašanja", jer je agitirao protiv Italije, a drugi izvori navode i njegovo napadnije zavodničko ponašanje prema ženama iz dužnosničkih obitelji, pa je opozvan u Zagreb već 10. listopada 1941.[2] i poslije premješten je u veleposlanstva u Rumunjskoj gdje je ostao do proljeća 1942. i potom u Mađarskoj gdje je ostao do pred kraj rata. Bio je povezan s urotnicima Lorkovićem i Vokićem zbog čega se sukobio s vrhom.[2] Nešto prije je rat završio, ožujka 1945., otišao je u Španjolsku gdje je proveo dvije godine[2] a zatim je otišao u Argentinu,[1] navodno uz pismenu preporuku Francisca Franca Juanu Peronu.[2] Ondje se je zaposlio kao asistent na Medicinskom fakultetu a zatim je osnovao Direkciji za useljenike.[1] Bio je zadužen za prihvat odbjeglih Hrvata.[2] Primao je Hrvate koji su bili u NDH, ali isto tako je isposlovao kod argentinske vlade primanje hrvatskih izbjeglica iz El Shatta.[5]

Kad je u Argentini pao Juan Perón 1955., otišao je u Venezuelu. Ondje je radio u Caracasu u američkoj bolnici gdje je vodio odjel. Umro je 1970. godine.[1]

Luka Fertilio objavio je esej o Benzonu u Hrvatskoj reviji 1975. godine.[6]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 87.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Spasio Hrvate od komunističkih zlikovaca: Branko Benzon, Bračaninu koji je zavodio žene Hitlerovih generala, Portal Oko/izvor:jutarnji.hr, 3. studenoga 2014.
  3. Metelgrad Članci Branka Benzona
  4. (nje.) Peter Broucek: Ein General im Zwielicht: die Erinnerungen Edmund Glaises von Horstenau, str. 105., Böhlau, 1988., ISBN 9783205087434, Google Knjige
  5. Dušan Bezić: Šoltanin na tankon ledu. Odlazak izbjeglica za Argentinu, Izdavački centar Rijeka, str. 118., ISBN 9789536939787, Google Knjige
  6. Bibliografija Hrvatske revije. LZMK Fertilio, Luka. Poslanici N. D. H. u Trećem Reichu: Branko Benzon. // Hrvatska revija. 25 (1975) 1. Eseji i različiti članci

Vanjske poveznice