Brane Crlenjak

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 496920 od 30. travanj 2022. u 12:09 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Brane Crlenjak (Vukovar, 28. svibnja 1930. - Vukovar, 3. lipnja 2014.[1]), bio je hrvatski slikar, kipar i medaljer.

Životopis[uredi]

Brane Crlenjak rodio se je u Vukovaru 1930. godine. Maturirao je u rodnome gradu a diplomirao jugoslavensku književnost i hrvatski ili srpski jezik na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, 1955. godine.[2] Za vrijeme studija pohađao je slikarske tečajeve na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Živio je i djelovao u Vukovaru, od 1959. do 1964. godine bio je kustosom Galerije umjetnina, od 1969. do 1979. godine nastavnikom je u gimnaziji a od 1979. godine u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje »Edvard Kardelj«.[2]

Skulpture je radio pretežno u bronci i ostvario je niz portreta (Stjepan Supanc, Tomo Goreta, Vladimir Nazor, Moša Pijade, Nikola Andrić, Učenica, Dječak – smješteni u vukovarskim ustanovama i parkovima; Branko Radičević u Čakovcima, Joakim Hardi u Petrovcima) te niz sitnih plastika (ženski aktovi, anatomske studije).[2]

Objavljivao je prikaze o likovnoj umjetnosti i muzejskoj problematici, pretežno o zbivanjima u Vukovaru: Ogledi (1959., 1961.-1962., 1969.-1970.), Godišnjak Matice hrvatske (Vinkovci 1963.), Revija (1964.-1967., 1978.), Telegram (1966.), Školske novine (1975.), Oko (1976.-1978.) te je bio autorom niza likovnih kritika u Vukovarskim novinama i vinkovačkim Novostima.[2]

Bio je članom Hrvatskoga društva likovnih umjetnosti u Zagrebu i Matice hrvatske Vukovar.[3]

Autorom je i spomen-medalje s likom čudotvorne Gospe Osječke i grbom grada Osijeka, koja je darovana papi Ivanu Pavlu II. tijekom njegova posjeta Osijeku 2003. godine.[3]

Najveći dio njegovoga slikarskog opusa i skulpture na otvorenom uništeni su ili nestali u Domovinskome ratu. U godinama provedenim u progonstvu, u Zagrebu, predavao je na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn.[1]

Priredio je knjigu Vukovar - ponos Hrvatske: prilozi iz povijesti, kulture i književnosti (Zagreb, 1995.).

Umro je 3. lipnja 2014. godine i pokopan je na starome katoličkom groblju u Vukovaru.

Djela[uredi]

  • Razvitak vukovarskih ulica, Vukovar 1975. (2. nadop. izd. 2005.[4])
  • Vukovar i Vukovarci, (suautor Mirko Manojlović), Vukovar 1978.
  • Ribolov u Vukovaru kroz stoljeća, Vukovar 1987.
  • Zapisi: [2008./2009.], pjesnička zbirka, Vukovar, 2009.
  • VUKOVAR – Perocrtezi B. Crlenjaka MCMLXVII (drugo, izmenjeno izdanje)

Nagrade[uredi]

Odlikovan je ordenom Danice hrvatske s likom Ante Radića, spomen-medaljom grada Vukovara, nagradom Ivan Filipović te nagradom za životno djelo Vukovarsko-srijemske županije.[3]

Izvori[uredi]

  1. 1,0 1,1 Miroslav Flego, Na starom katoličkom groblju pokopan umjetnik Brane Crlenjak, Večernji list, 5. srpnja 2014., pristupljeno 11. travnja 2015.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Hrvatski biografski leksikon: Crlenjak, Brane, pristupljeno 11. travnja 2015.
  3. 3,0 3,1 3,2 Kultura 18. svibnja 2013., izravno.com, pristupljeno 11. travnja 2015.
  4. A. Č.-K., Odjeci. Kronika događaja, travanj, Matica hrvatska, 28. travnja 2005., pristupljeno 11. travnja 2015.

Vanjske poveznice[uredi]