| Zoran Simović | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Zoran Simović | |
| Rođenje | 2. studenog 1954. | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1975. – 1980. 1980. – 1984. 1984. – 1990. |
FK Napredak Kruševac HNK Hajduk Split Galatasaray SK |
108 (1) 83 (0) 192 (1) |
| Reprezentativna karijera | ||
| 1983. – 1984. | Jugoslavija | 10 (0) |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Zoran Simović (Mojkovac, SFRJ, 2. studenog 1954.) je bivši jugoslovenski nogometni vratar.
Proslavio se po obranama jedanaesteraca, te čestim (nekad i nepotrebnim) istrčavanjima sa gol linije.
Igračka karijera
Krenuo je sa nogometom kao 13-godišnjak na poziciji napadača. Međutim, nije bio neki trkač te su ga zamolili da stane na gol. Od tada je više preferirao stajati među vratnicama nego u "igri". Profesionalnu igračku karijeru započeo je u Napretku iz Kruševca, odakle je 1980. godine prešao u redove splitskog Hajduka. Proslavio se na utakmici 1. kola Kupa UEFA protiv lanjskog sudionika poluzavršnice, rumunjske "Universitatee" iz Craiove, kada je Hajduk, ponajviše zahvaljujući njegovim sjajnim obranama jedanaesteraca, prošao u idući krug. Odlične igre u "bilom" dresu dovele su ga i do nastupa za Jugoslaviju, za koju je odigrao 10 susreta, uključujući i legendarni susret kvalifikacija za EP 1984. protiv Bugarske na "njegovom" Poljudu. Jugoslavija se plasirala na završni turnir u Francuskoj.
Na tom prvenstvu je Simović u prvoj utakmici imao par pogrješaka, koje su ga stajale reprezentativnog statusa. U idućoj utakmici nije branio on, nego "Zvezdin" vratar Ivković, a nakon loše igre istog u teškom porazu od Danske sa 0:5, Simović se vraća u idućoj utakmici, koju Jugoslavija gubi od domaćina sa 2:3, nakon čega više nikad nije zaigrao za reprezentaciju.
Poslije tog prvenstva, potpisao je ugovor sa najboljim turskim klubom Galatasarayem, na inzistiranje tadašnjeg trenera ekipe, Nijemca Juppa Derwalla. Isprva nije mogao odoliti gradskom noćnom životu te je brzo dospio na klupu. Smirio se kad mu je u grad došla obitelj. Za carigradsku momčad je igrao sve do 1990. godine, kada je objavio da se povlači iz nogometa. U jednoj anketi svrstan je na 12. mjesto popisa najboljih inozemnih igrača turskog nogometa svih vremena. Isto tako, prvi je golman (i jedini do Pletikose nekoliko godina poslije) koji je u anketi Večernjeg lista proglašen nogometašem godine.