Božica Brkan
Božica Brkan | |
---|---|
220px Zagreb, lipanj 2014: Božica Brkan | |
Rođenje | 10. veljače 1955. |
Nacionalnost | Hrvatica |
Portal o životopisima |
Božica Brkan, (Okešinec, Moslavina, 10. veljače 1955.) hrvatska je književnica i novinarka. Živi u Zagrebu. Piše standardnim hrvatskim književnim jezikom i kajkavskim – moslavačkom kekavštinom.
Životopis
Osnovnu školu i gimnaziju završila u Križu. Na zagrebačkome Filozofskom fakultetu diplomirala je komparativnu književnost te poljski jezik i književnost, a diplomantica je i novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Tri desetljeća radila je kao profesionalna novinarka, kolumnistica i urednica („Vjesnik“, „Večernji list“) u različitim medijima. Osobito su je zanimale teme vezane uz komunikaciju, tržište i baštinu. Predavala je stilistiku u medijskoj komunikaciji na komunikologiji na Hrvatskim studijima (2009.—2011.). Osnivačica je, urednica i autorica internetskih magazina Oblizeki [1] i Živi selo. [2].
Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskoga novinarskog društva te suosnivačica Hrvatske udruge potrošača i Hrvatske udruge za odnose s javnošću.
Poezija i proza višekratko joj je nagrađivana i objavljivana u različitim časopisima, zbornicima i antologijama od 1968.
Bibliografija
Objavila je samostalne knjige:
- zbirku kajkavskih pjesama „Vetrenica ili obiteljska arheologija“ (1990.),
- izbor novinskih feljtona „Enciklopedija špeceraja“ (1990.),
- roman „Lift ili politička melodrama“ (1993.),
- zavičajnu čitanku „Oblizeki – Moslavina za stolom“ (2006.),
- knjigu pjesama „Bilanca 2.0, odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme“ (2011.),
- knjigu pjesama „To Toni – Molitva za tihu sućut“ (2011.),
- knjigu pjesama „Pevcov korak (kajkavski osebušek za eu)“ (2012.),
- roman „Rez / Leica-roman u 36 slika“(2012.) [3] [4]
- knjigu pjesama i odabrane proze s opsežnim rječnikom „Kajkavska čitanka Božice Brkan“(2012.).
- u 2014. uz potporu Ministarstva kulture u biblioteci Mala knjižnica Društva hrvatskih književnika i iz tiska je izašla knjiga Božice Brkan “Obrubljivanje Veronikina rupca ili muka 2013.”, a kod Acumena roman “Ledina”.
- u 2017. objavljuje zbirke kratkih priča na kajkavskom “Život večni” i uz potporu Ministarstva kulture na standardu “Umrežena”.
- u 2019. uz potporu Ministarstva kulture objavljuje zbirku pjesama“Nemoj mi to govoriti”.
- u 2020. uz potporu Ministarstva kulture objavljuje roman "Generalov sin, Srbin a Hrvat”.
Pod pseudonimom Bianca Brandon objavila je niz visokonakladnih ljubića.
Urednica je i knjige „Ah, taj hrvatski! / Jezični savjetnik za svakoga” Maje Matković (2005.), te suradnica na projektima: „Hrvatski leksikon" Naklade Leksikon i Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža (1997.), „Hrvatska-Turistički vodič” (na hrvatskom, engleskom i njemačkom; Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Masmedia, 1998.), „Croatie"/„Hrvatska" (vodič na francuskom i hrvatskom, Gallimard i HIKZ, Paris i Zagreb,1999. ). Autorica je, koautorica i urednica časopisa i knjiga različite tematike, a među ostalim i četrdesetak visokonakladnih i na svjetske jezike prevedenih kuharica („Hrvatska za stolom“, „Slastice u Hrvata“, „Mediteran za stolom“ itd.) i drugih knjiga, posebnih publikacija i časopisa te internetskih portala, koji promiču svakidašnju kulturu stola. Među ostalim, puno je desetljeće bila scenaristicom Vegetina TV-serijala „'''Male tajne velikih majstora kuhinje".
Nagrade i priznanja
- Dobitnica je nagrade novinske kuće Vjesnik za mlade novinare „Zvonimir Kristl” za reportažu (1980.),
- godišnje nagrade Hrvatskoga novinarskog društva „Marija Jurić Zagorka” za najbolje uređen podlistak-prilog za 2000. – „Vrt “ „Večernjeg lista“,
- dr. Joža Skok više pjesama uvrstio joj je u antologiju kajkavske poezije 20. stoljeća „Rieči sa zviranjka“ (1999.),
- prof. dr. Miroslav Šicel u "Antologiju hrvatske kratke priče" (2001.) uvrstio je priču „Kak su trojica pesmu nosili“,
- u „Kajkavsku liriku Moslavine“ (2009.) dr. sc. Dražen Kovačević uvrstio joj je deset pjesama,
- pjesma „dipovci, ah dipovci“ prvonagrađena joj je na Ratkovićevim večerima poezije u Bijelome Polju 1974. (Crna Gora),
- priča „Umrežena“ osvojila je prvu nagradu na natječaju „,Mate Raos“ Ogranka Matice hrvatske Vrgorac 2011.[5]
- roman „Rez / Leica-roman u 36 slika“ na natječajima VBZ-a 2010. i Ogranka Matice Hrvatske Osijek 2011. odabran je u uži izbor, a na T-portalovom natječaju uvršten među 11 kandidata za najbolji roman napisan na hrvatskom jeziku u 2012. godini,
- monodrama „Strela boža vute pukla“ nagrađena je na Susretima hrvatskoga duhovnog književnog stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ u Križevcima (2011.),
- zbirka pjesama „Pevcov korak (kajkavski osebušek za eu)“ finalist za nagradu „Fran Galović“ za najbolje djelo zavičajne tematike u 2012.
- priči Svojih tijela gospodari“ dodijeljena je prva nagrada na natječaju za kratku priču satiru 'Slavko Kolar“ na Danima Slavka Kolara 2012. [6] u Čazmi
- nagrada “Katarina Patačić” za najbolju kajkavsku knjigu u 2012. godini pjesničkoj zbirci „Pevcov korak (kajkavski osebušek za eu)“
- druga nagrada Pasionske baštine 2013. za djelo Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013.[7][8]
- Agencija za odgoj i obrazovanje 20. veljače 2015. godine odobrila je uporabu "Kajkavske čitanke Božice Brkan” kao pomoćnog sredstva u nastavi hrvatskog jezika u svim razredima u svim sednjim školama,
- 3. nagrada “Dubravko Horvatić” za prozu za kajkavsku priču “Crna trava” objavljenu 2014. u tjedniku Hrvatsko slovo.
- nagrada časopisa “Kaj” za pjesmu “spod joblaki i spod zvezdi” na 34. Recitalu suvremenoga kajkavskoga pjesništva “Dragutin Domjanić” u Svetom Ivanu Zelini 30. svibnja 2015.
- roman „Ledina“ finalist za nagradu „Fran Galović“ za najbolje djelo zavičajne tematike u 2015.
- nagrada časopisa "Kaj" za putopis “Nova moslavačka razglednica: villa romana na Sipčini” na 11. Natječaju za hrvatski književni putopis 7. listopada 2017. u Loboru.
- zbirka kratkih priča na kajkavskom (kekavici autoričinog Okešinca) „Život večni“ finalist za nagradu „Fran Galović“ za najbolje djelo zavičajne tematike u 2018.
- nagrada „Marko Polo - slavni putopisac“ u 2018. za reportažu „Postoji li još zagorski tradicijski vrt“, objavljenu na blogu novinarskih i književnih kolumni UMJESTO KAVE na internetskoj stranici www.bozicabrkan.com[[3]]“.
- Nagrada „Vesna Parun“ u 2020. za pjesmu "haljina za snove" iz zbirke pjesama "Nemoj mi to govoriti" (Acumen, 2019.)
O Božici Brkan, uz druge, pišu:
Tomislav Ladan u “Pjesništvo, pjesme, pjesnici” (1976.), „Vjesnikov leksikon" (1990.), „Tko je tko u Hrvatskoj" (1993.), „Tko je tko u hrvatskom gospodarstvu" (1995.), Josip Grbelja i Marko Sapunar u „Novinarstvo, teorija i praksa” (1993.), „Hrvatski leksikon" (1997.), „Leksikon članova DHK" (1999.), Petar Požar u „Leksikonu povijesti novinarstva i publicistike" (2001.), monografija „HND, Prvo stoljeće” (2010.), „Spomenica Društva hrvatskih književnika” (2010.), „Hrvatska književna enciklopedija” (2010.).
Izvori
- ↑ Oblizeki Zalogaj za svaki dan
- ↑ Živi selo - novosti o poljoprivedi i seoskom gospodarstvu
- ↑ http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac492.nsf/AllWebDocs/Cvrst_zagrljaj_rata_i_tranzicije
- ↑ http://www.tportal.hr/autor?author=Mario+Bošnjak
- ↑ [1]
- ↑ [2]
- ↑ Objavljeni dobitnici književnih nagrada Pasionske baštine (2013.), pristupljeno 7. prosinca 2014.
- ↑ Program Lirika Velikog petka u Društvu hrvatskih književnika