Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Blagdan sjenica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 489701 od 29. travanj 2022. u 09:37 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Blagdan sjenica (hebr.: סֻכּוֹת, sukot) starozavjetni je židovski hodočasnički blagdan koji se obilježava u jesen, petnaestog dana mjeseca tišrija (rujan ili listopad). Traje osam dana i jedan je od triju velikih hodočasničkih blagdana (uz Blagdan beskvasnih kruhova i Blagdan sedmica), u kojima se Židovi spominju biblijskog putovanja svojeg naroda prema obećanoj zemlji.

Sukot u Starom zavjetu

U Starome zavjetu, Sukot se naziva:

  • Blagdan sjenica (Lev 23,34; Pnz 16, 13-16; 31,10; 2 Ljet 8,13; Ezr 3,4; Zah 14, 16-19)
  • Blagdan žetve (Izl 23,16; 34,22)
  • Blagdan ili svečanost (1 Kr 8,2; 8,65; 12,32; 2 Ljet 5,3; 7,8)
  • Jahvin blagdan (Lev 23,39; Suci 21,19)
  • Blagdan sedmog mjeseca (Ez 45,25; Neh 8,14)
  • Sveti saziv (Br 29,12)

Po svom podrijetlu, Sukot je poljodjelska svečanost. To se učituje iz imena blagdan žetve, pripadajućih obreda, te vremena i prilike kada se održava slavlje: Onda slavi Blagdan žetve - prvina što ih donose polja koja zasijavaš. (Izl 23,16); Blagdan sjenica slavi sedam dana pošto pokupiš plodove sa svoga gumna i iz svoga badnja. (Pnz 16,13). Blagdan se obilježava kao zahvala za žetvu plodova (usp. Suci 9,27). Za dodatno objašnjenje imena, valja primijetiti da Izaija spominje kolibe koje su vinogradari pravili u svojim vinogradima (Iz 1,8). Smješten na dovršetku žetve, Sukot se uzimao kao opća zahvala za urod prirode u protekloj godini.

Sukot je postao jedan od najznačajnijih blagdana u židovstvu, što se očituje u nazivu blagdan Jahvin (Lev 23,39; Suci 21,19), ili naprosto blagdan (1 Kr 8,2; 8,65; 12,32; Ljet 5,3; 7,8). Možda zbog velike posjećenosti, Sukot postaje prikladno vrijeme za važne državne svečanosti. Tako Mojsije upućuje Izraelovo potomstvo da se svake sedme godine okuplja pri čitanju Zakona (Pnz 31, 10-11). Kralj Salomon posvećuje jeruzalemski Hram na Sukot (1 Kr 8; 2 Ljet 7), i ovaj blagdan je prva svečanost koja se obdržava nakon obnove bogoštovlja po povratku iz babilonskog sužanjstva (Ezr 3, 2-4).

U Nehemijino vrijeme, nakon babilonskog sužanjstva, Izraelci slave Sukot izradom i obitavanjem u sjenicama, običaj o kojem Nehemija piše: Izraelci nisu toga činili od vremena Jošue, sina Nunova, sve do toga dana. (Neh 8, 13-17). U vezi s običajem priprave četiriju vrsta biljki, Nehemija zapisuje da su Izraelci pronašli u Zakonu zapovijed: "Idite u goru i donesite granja maslinova i granja divlje masline, mirtovih i palmovih grana i granja ostaloga lisnatog drveća da načinimo sjenice, kako je propisano." (Neh 8, 14-15).

Nebatov sin Jeroboam, kralj Sjevernog izraelskog kraljevstva, opisan u Prvoj knjizi o kraljevima da hodi zlim putem (1 Kr 13,33), obilježavao je blagdan petnaestog dana osmog mjeseca, jedan mjesec nakon Sukota, kao što je blagdan koji se slavi u Judeji (1 Kr 12, 32-33). Jednom prigodom, neki čovjek Božji dođe na riječ Jahvinu iz Judeje u Betel kada Jeroboam stajaše pred žrtvenikom da prinese kad. I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema žrtveniku, u znak prosvjeda (1 Kr 13, 1-2).

Po proroku Zahariji (Zah 14, 16-19), Sukot će u mesijansko doba postati sveopći blagdan, na koji će svi narodi hodočastiti u Jeruzalem. Blagdan se ovdje povezuje s darom kiše, motivom dalje razvijenim u kasnijoj židovskoj literaturi.

Obdržavanje Sukota detaljnije je utvrđeno u Mišni, Tosefti, Jeruzalemskom Talmudu i Babilonskom Talmudu.

Sukot u Novom zavjetu

Sukot se u četiri kanonska evanđelja spominje samo jednom. U Evanđelju po Ivanu navodi se: Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. (Iv 7,2). U ovom slučaju, Isus upućuje svoju obitelj da posjete svetkovinu: Vi samo uziđite na blagdan. Ja još ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo." To im reče i ostade u Galileji. Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno. (Iv 7, 8-10).

Obred i poruka blagdana u židovstvu

Danas se među pripadnicima židovske zajednice blagdan obilježava na sljedeći način: sjenica, koja mora biti izgrađena od laganih, nepostojanih materijala, gradi se pod otvorenim nebom. Ukoliko nema drugih mogućnosti, smije se načiniti i na balkonu. Pokriva se granjem i prućem, a ukrašava lišćem triju biljaka: palme, mirte i vrbe, te plodovima citrusa: naranče i limuna, kao i mogranjem, simbolom plodnosti. Palma, mirta i vrba, zajedno s etrogom, nejestivim mirisnim plodom vrste citrusa, nazivaju se arbaa minim (četiri vrste), a izravno su povezane s blagdanskim obredom u sinagogi. Tradicijski se svakoj od biljaka pripisuje simbolična srodnost s jednom od četiriju vrsta ljudi. Granje vrbe, koje nema mirisa niti okusa, sliči ljudima koji ne poznaju Zakon niti imaju dobro ponašanje; granje mirte, koje miriše ali nema okusa, sliči ljudima koji se dobro ponašaju ali ne poznaju Zakon; grane palme, čiji plod – datulja – ima okus ali nema mirisa, sliči ljudima koji poznaju Zakon ali se loše ponašaju; dok etrog, koji ima miris i okus, sliči najboljim ljudima koji poznaju Zakon i dobro se ponašaju. Obveza je za Sukot načiniti svežanj zvani lulav, povezujući zajedno tri vrste granja iz arbaa minim uz etrog. Tijekom obreda u sinagogi njih se uzima u ruke uz određene dijelove obreda. Lulav i etrog simboli su Sukota. Budući da granje bilja i plod citrusa trebaju biti obredno čisti (košer), u praksi se pravodobno prije blagdana, u potpunosti ili djelomice nabavljaju iz Izraela.

Sjenice izravno dozivaju u sjećanje vremena spašavanja iz egipatskog sužanjstva uz Božju pomoć, te četiriju desetljeća boravka u pustinji, kada je izraelski narod zaklon nalazio samo u laganim kolibicama načinjenim od pustinjskog šiblja. Kao spomen na te dane i kao opomena budućim naraštajima kako izvorom spasa nisu bili zidovi i krovovi već snažna Božja ruka, Židovima je zapovijeđen cjelodnevni boravak u takvim kolibicama tijekom osam dana Sukota. Iz tog razloga kolibice ni danas ne smiju biti posve natkrite, već se kroz strop od pruća moraju nazirati zvijezde, kako je to bilo i u kolibicama pod Suncem i u onim iz kojih su se vidjele zvijezde otvorenog pustinjskog neba. Gradeći sjenicu i boraveći u njoj, Židovi uče prepoznavati prave, temeljne životne vrijednosti, i lučiti ih od poželjne, ali uvijek nesigurne udobnosti i obilja.

Svakog dana u blagdanu, Židovi pozivaju sedam duhovnih gostiju (aram. ušpizin) da prebivaju s njima u sjenici. Ovi gosti zapravo su sedam Izraelovih pastira: Abraham, Izak, Jakov, Mojsije, Aron, Josip i David. Po predaji, svake noći u sjenicu ulazi najprije posebni gost, a zatim ostala šestorica. Obično se izriče posebna molitva dobrodošlice, prema redu njihova ulaska. Svaki gost nosi sa sobom posebnu poruku, ovisno o pojedinom danu blagdana.

Završni dio svečanosti jesu sedmi dan, blagdan Hošana raba, i osmi dan okupljanja, blagdan Š'mini aceret. Na blagdan Hošana raba izgovara se molitva Hošana (spasi, zakrili), tijekom koje se prostorom sinagoge obredno pronose lulav i etrog. Toga se dana zaključuje Božje suđenje svakom čovjeku, započeto na Roš ha-Šanu, Novu godinu, a zapečaćeno na Jom Kipur, Dan pomirenja. Blagdan Š'mini aceret obilježava proslavu završetka godišnjeg sinagogalnog čitanja Tore (Zakona), i početak ponovnog čitanja. U dijaspori svetkovina traje jedan dan dulje, i završava sa blagdanom ''Simhat Tora'' (Radost Tore).

Prema starim rabinima, Sukot je blagdan namijenjen i drugim narodima pored židovskog, te je u vrijeme Hrama toga dana prinošeno za žrtvu i sedamdeset volova, kao simbol tradicijski nabrojanih sedamdeset naroda svijeta. Obrazloženje takvog proširivanja blagdana sljednici mističnog židovstva nalaze u Božjoj ljubavi prema svim ljudima, kojom Bog nudi anđela čuvara svakome narodu, potičući ga na ljubav prema Izraelu. Također se vjeruje da će u vrijeme iščekivanog Mesije svi narodi doći u Izrael proslaviti Sukot.

Izvori

KOŠ, J., Alef bet židovstva, Zagreb, 1999., 164. – 167.

Vanjske poveznice