Bič (biologija)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 488394 od 28. travnja 2022. u 16:42 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Bičevi ili flagele najčešći su organi za pokretanje nekih štapićastih bakterija. To su končaste tvorevine duljine 12-25 mikrometara, izbijaju iz bazalnih tjelešaca, a iznutra su šuplje.

Svojstva

Nastaju u loptastim tjelešcima, koja se zovu bazalne granule, a nalaze se u staničnoj stijenci. Običnim mikroskopom ne vide se ni obojane jer su vrlo tanke (oko 10 nm). Građene su od proteina flagelina. Sadrži flagelarni H-antigen. Na duljinu bičeva utječu mnogi faktori. Dobro se razvijaju u tekućim hranilištima i površini mekih podloga, a na tvrdim i u prisutnosti fenola slabije. Mogu i potpuno nestati, pa nestaje i H-antigen. To je ipak samo privremena promjena. Broj i razmještaj bičeva tipičan je za neku vrstu.

Razmještaj i broj bičeva

Prikaz smještaja flagela. A-Monotrihe; B-Lofotrihe; C-Amfitrihe; D-Peritrihe

Po razmještaju, flagele mogu biti:

  • polarne (na jednom kraju),
  • bipolarne (na oba kraja),
  • peritrihijalne (po cijeloj površini).

Po broju bičeva razlikujemo:

  • monotrihe (jedan bič na jednom polu),
  • amfitrihe (na oba pola po jedan ili više bičeva),
  • lofotrihe (na jednom polu, snop bičeva),
  • peritrihe (bičevi po cijelom tijelu).