Dunja Hebrang
Dunja Hebrang | |
---|---|
Puno ime | Dunja Hebrang |
Rođenje | 11. studenoga 1943., Otočac |
Smrt | 13. travnja 2021., Zagreb |
Nacionalnost | Hrvatica |
Književne vrste | poezija, roman |
Važnija djela
| |
Portal o životopisima |
Dunja Hebrang (Otočac, 11. studenoga 1943. – Zagreb, 13. travnja 2021.) bila je hrvatska književnica.
Životopis[uredi]
Dunja Hebrang rođena je u Otočcu 1943. godine, u obitelji Andrije i Olge (rođ. Strauss) Hebrang.[1] U Zagrebu je maturirala (1962. godine), diplomirala psihologiju na Filozofskome fakultetu (1968. godine) i završila poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu (1973. godine).[2] Radila je u promidžbi Radiotelevizije Zagreb. Pjesme i eseje objavljuje u listovima i časopisima kao što su: Studentski list (1971.), Forum (1975. – 1976., 1978. – 1979.), Republika (1976. – 1982., 1985.), Mogućnosti (1977., 1984. – 1985.), Istra (1978. – 1979., 1985., 1988.), Most (1979., 1984. – 1985.), Književnost (Beograd 1981., 1984.), Odjek (1981., 1984. – 1988., 1990.), Oko (1981. – 1983., 1986. – 1987.), Književna reč (Beograd 1982.), Književne novine (Beograd 1982.), Polja (Novi Sad 1982., 1990.), Gesta (1983.), Zadarska revija (1983., 1986., 1989.), Kulturni život (Skoplje 1984.), Nova revija (Ljubljana 1986.), Naša knjiga (1987.), Izraz (1988.), Dubrovnik (1989.), Školske novine (1993.), Hrvatsko slovo (1995.), La battana (1997.), Književna revija (1997.), Marulić (1997.).[2] Članicom je Društva hrvatskih književnika.[3] Umrla je u Zagrebu 13. travnja 2021.[4]
Djela[uredi]
- Utočišta, vl. naklada, Zagreb, 1975.
- Dnevni glasovi, Spektar, Zagreb, 1978.
- Kazaljka vremena, Alfa, Zagreb, 1981.
- Gospoda mužjaci: eseji, Spektar, Zagreb, 1983.
- Polvere e vento, La Sfinge, Napulj, 1983.
- Izvan kalendara, Novinsko izdavačko i štamparsko poduzeće, Varaždin, 1984.
- Mrak i ruža, Dunja Hebrang – Peter Amalietti, Zagreb – Ljubljana, 1989.
- Osjetljivi barbar: eseji, Gardoš, Beograd – Zemun, 1989.
- Kronika zla i mučnine, Grafički atelje "Dereta", Beograd, 1990.
- Kugla cijele zemlje, Dunja Hebrang – Meditor, Zagreb, 1993.
- Šum crnih limuzina: roman, vl. naklada, Zagreb, 1993.
Izvori[uredi]
- ↑ Kalinić, Pavle. Andrija Hebrang i hrvatsko pitanje // Politička misao, br. 2–3., (1996.), str. 281–296., (Hrčak), str. 286 i fusnota 18 na str. 286.
- ↑ 2,0 2,1 Hrvatski biografski leksikon: Hebrang, Dunja, pristupljeno 11. veljače 2015.
- ↑ Društvo hrvatskih književnika: Članovi društva: Dunja Hebrang, pristupljeno 11. veljače 2015.
- ↑ HINA, Preminula hrvatska književnica Dunja Hebrang, ispraćaj u petak na zagrebačkom Krematoriju, Jutarnji list, objavljeno 22. travnja 2021., pristupljeno 25. travnja 2021.
Literatura[uredi]
- Helena Peričić, “Hebrang, Dunja”, Hrvatski biografski leksikon, sv. 5 (Gn–H), gl. ur. Trpimir Macan, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2002., 470.