Vympel R-23

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 479261 od 13. travnja 2022. u 04:39 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Vympel R-23
R-23T missile on MiG-23 underwing pylon.jpg
Vympel R-23T na poljskom MiG-23
Vrsta Raketa zrak-zrak
Država podrijetla Flag of the Soviet Union.svg SSSR
Povijest uporabe
U službi 1973.
Svojstva
Dužina
  • 4,46 m (R-23R)
  • 4,16 m (R-23T)
  • Masa
  • 223 kg (R-23R)
  • 216 (R-23T)
  • Promjer 200 mm
    Bojeva glava 25 kg
    Domet
  • 2,5 - 27 km(R-23R)
  • 3 - 15 km (R-23T)
  • Raspon krila 1 m (maks.)
    Sustav navođenje Pasivno infracrveno ili poluaktivno radarsko
    Lansirna platforma
  • MiG-23M/MF (R-23)
  • MiG-23ML/MLD/P (R-24)
  • Vympel R-23/24 (NATO naziv: AA-7 Apex), sovjetska raketa zrak-zrak srednjeg dometa. Razvijena je u inačicama s infracrvenim i poluaktivnim radarskim navođenjem posebno za zrakoplov MiG-23.[1]

    Razvoj

    Razvoj rakete R-23 započeo je ranih 1960-ih u projektnom birou Bisnovat (kasnije Vympel). Uz radar RP-23 Safir-23 predstavljala je komponentu borbenog sustava S-23 namijenjenog lovcu MiG-23.

    1968. SSSR je došao u posjed američke rakete AIM-7M Sparrow na osnovu koje su izradili vlastitu kopiju poznatu kao K-25 ("Sparrowski"). Kako je R-23 (tada K-23) već bila odmakla u razvoju, organizirana su usporedna testiranja koja su pokazala veći domet i otpornost na ometanje izvorne sovjetske rakete. Razvoj K-25 zaustavljen je 1971.[1]

    Opis

    Sukladno sovjetskoj doktrini R-23 je isporučivana u dvije temeljne inačice: R-23T s infracrvenim samonavođenjem i R-23R s poluaktivnim radarskim navođenjem. Osim po načinu navođenja, navedene su se razlikovale, manjim dijelom po masi i dužini te većim po dometu (vidi infookvir).

    Modularno tijelo rakete sastoji se od osam dijelova: u prvom se nalazi tražilo i fiksna trapezoidna krilca, radarski blizinski upaljač (2), autopilot (3), eksplozivno punjenje (4), napajanje (5), kruto pogonsko gorivo (6), kružna struktura oko ispuha (7) i repna oplata u kojoj se može nalaziti obilježivač.[2]

    Kako bi se održao korak s novopredstavljenim MiG-23ML javila se potreba i za novijom inačicom R-23. U moderniziranu raketu oznake R-24 ugrađen je poboljšani blizinski upaljač i preciznije tražilo što je rezultiralo produženjem tijela za 0,34 m. Proizvedena je, kao i ranije, u inačicama s infracrvenim (R-24T) i poluaktivnim radarskim (R-24R) navođenjem. U operativnu uporabu uvedena je 1981. za korištenje na zrakoplovima MiG-23ML, MLD i P.[3]

    Inačice

    AA-7 Apex
    R-23R (Izdeliye 340), (Apex-A)
    inačica s poluaktivnim radarskim navođenjem[4]
    R-23T (Izdeliye 360), (Apex-B)
    inačica s infracrvenim samonavođenjem.[4]
    R-24R (Izdeliye 140), (Apex-C)
    poboljšana inačica s poluaktivnim radarskim navođenjem[4]
    R-24T (Izdeliye 160), (Apex-D)
    poboljšana inačica s infracrvenim samonavođenjem.[4]
    A-911
    rumunjska licencna inačica.[4]

    Galerija

    Izvori

    1. 1,0 1,1 {{
      1. if:
      ||
      Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
      |Citiranje web},

    ]]}}, fas.org (26. prosinca 2010.)

  • Gordon (2004.), str. 42
  • Gordon (2004.), str. 44
  • 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},
  • ]]}}, janes.com (26. prosinca 2010.)

    Literatura

    • Yefim Gordon, "Soviet/Russian Aircraft Weapons Since World War II", Midland (2004.), ISBN 1-85780-188-1