Achim Müller

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 473359 od 8. travnja 2022. u 14:15 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Achim Müller
Prof-a-mueller.jpg
Rođenje 14. veljače 1938.
Detmold, Njemačka
Narodnost Nijemac
Polje kemija
Institucija Sveučilište u Bielefeldu
Alma mater Sveučilište u Göttingenu

Achim Müller (rođen 14. veljače, 1938. u Detmoldu, Njemačka) je njemački znanstvenik. Sa svojom istraživačkom skupinom znanstveno djeluje na Fakultetu kemije Sveučilišta u Bielefeldu.

Akademska karijera

Achim Müller studirao je kemiju i fiziku na Sveučilištu u Göttingenu gdje je i doktorirao (1965.) te prošao postupak habilitacije (1967.). 1971. postaje profesorom na Sveučilištu u Dortmundu, a 1977. preuzima katedru Anorganske kemije na Sveučilištu u Bielefeldu. Njegov istraživački rad uključuje sintezu spojeva prijelaznih metala, spektroskopska ispitivanja i teorijske izračune. Kroz istraživanja objedinjuje niz znanstvenih područja poput nanokemije[1][2] (vidi također izvore [8-13]), bioanorganske kemije, uključujući procese biološke fiksacije dušika[3], molekulskog magnetizma[4][5], molekulske fizike te povijesti i filozofije znanosti[6]. Objavio je oko 900 izvornih znanstvenih radova u više od 100 znanstvenih časopisa iz različitih područja, preko 40 preglednih radova i suurednik je 14 knjiga (vidi vanjske poveznice dolje). Achim Müller član je nekoliko nacionalnih i međunarodnih akademija (npr.Nationale Akademie der Wissenschaften Leopoldina, Poljske akademije znanosti, Indijske nacionalne akademije znanosti), a također je dobitnik brojnih priznanja (počasnih doktorata, titule počasnog profesora, počasnih članstava te počasnih pozvanih predavanja) i nagrada (npr. Memorijalne nagrade Alfred Stock 2000, Nagrade Gay-Lussac/Humboldt 2001, Nagrade Sir Geoffrey Wilkinson 2001, Centenary Lecture of the Royal Society of Chemistry 2008/9, London). Europsko istraživačko vijeće (ERC) [7] dodijelilo mu je 2012. godine "Advanced Grant", prestižnu financijsku potporu za istraživanje. (Za počasti vidi vanjske poveznice.)

Istraživanje

Porozna polioksomolibdatna kapsula sfernog oblika i nanometarskih dimenzija: kapsula na površini sadrži 20 pora koje svojom funkcijom mogu oponašati krunaste etere i vezati goste odgovarajuće veličine. Pore se popunjavaju (zatvaraju) stupnjevito. Na slici je svih 20 pora kapsule popunjeno gvanidinijevim kationima kao gostima.

Njegova istraživanja se temelje na "bottom-up" principu sinteze poroznih nanoklastera i njihovoj uporabi kao funkcionalnih materijala (vidi izvor [1]).To uključuje:

  • proučavanje procesa, uključujući i katalitičkih, koji se zbivaju unutar polioksometalatnih nanokapsula (kapsule se odlikuju porama koje se zatvaraju stupnjevito te unutrašnjošću kojoj se može podešavati funkcionalnost)
  • istraživanje hidrofobnog efekta; podešavanjem hidrofobnosti unutrašnje stijenke kapsule moguće je, primjerice, utjecati na vodu vezanu unutar kapsule
  • ispitivanje kemijske prilagodljivosti nanomaterijala
  • multi-supramolekulsku kemiju na površini polioksometalatnih nanokapsula
  • modeliranje transporta kationa kroz “membrane” nastale udruživanjem polioksometalatnih klastera te razdvajanje kationa pomoću polioksometalatnih nanokapsula koje djeluju kao “nanoionski kromatografi”
  • proučavanje svojstava supramolekulskih agregata polioksometalatnih klastera (vezikula)
  • koordinacijsku kemiju na površini, u porama i u šupljinama nanokapsula
  • proučavanje procesa vezanja tvari unutar kapsula općenito kao i reakcija koje se zbivaju u ograničenim prostorima
  • vezanje polioksometalatnih nanoklastera na različite podloge kao što su filmovi ili jednoslojevi te povezivanje klastera u plinovitoj fazi
  • primjere supramolekulskog/kemijskog darvinizma
  • jedinstvene molekulske magnete

Izniman Müllerov doprinos znanosti predstavljaju otkrića klastera sfernog oblika (Keplerata), koji sadrže 132 atoma molibdena (Mo132), promjera približno 3 nm, te njihovih derivata[8], zatim klastera koji imaju oblik kotača, u čiji sastav ulazi 154 atoma molibdena (Mo154) (izvor [1] i [9]) te klastera čiji oblik podsjeća na ježa, poznat i kao “plavi limun” (Mo368), čija je jedna dimenzija čak 6 nm.Ovi su spojevi privukli pažnju znanstvenika ne samo zbog njihovih dimenzija već i zbog njihovih jedinstvenih svojstava zbog kojih ih je moguće svrstati u skupinu nanomaterijala. Veličina ovih klastera može se slikovito dočarati usporedbom s molekulom kisika. Ukoliko se kao mjerna jedinica uzme udaljenost između dva atoma kisika unutar molekule (0,12 nm), tada je u usporedbi s njom jedna od dimenzija klastera Mo368 čak 50 puta veća. Müllerov rad također pokazuje kako sferne, porozne kapsule mogu poslužiti kao modelni sustavi za proučavanje procesa koji se zbivaju u živoj stanici, poput ionskog transporta.[10][11] Svi navedeni klasteri pripadaju skupini spojeva koji se nazivaju polioksometalati, a neki od njih pripadaju i grupi spojeva poznatijih kao “molibdensko plavo”.[12][13] Ovi su spojevi predmet istraživanja mnogih znanstveno-istraživačih skupina diljem svijeta, posebice onih koje se bave znanošću o materijalima (vidi izvor [1]).

Znanstveni radovi

Za listu znanstvenih radova vidi osobnu stranicu: [1] Vidi također internetsku stranicu Thomson Reuters, visokocitirana istraživanja: [2]

Osobni podaci

Voli grčku filozofiju, klasičnu muziku i planinarenje. Od ranog djetinjstva gaji ljubav prema šumskim pticama, koju mu je usadio njegov otac.

Izvori

  1. ↑ From linking of metal-oxide building blocks in a dynamic library to giant clusters with unique properties and towards adaptive chemistry; A. Müller, P. Gouzerh, Chem. Soc. Rev., 2012, 41, 7431.
  2. ↑ Molecular growth from a Mo176 to a Mo248 cluster, A. Müller, S. Q. N. Shah, H. Bögge, M. Schmidtmann, Nature, 1999, 397, 48.
  3. ↑ a) Iron-only nitrogenase: exceptional catalytic, structural and spectroscopic features, in: Catalysts for Nitrogen Fixation: Nitrogenases, Relevant Chemical Models, and Commercial Processes, K. Schneider, A. Müller (Eds.: B. E. Smith, R. L. Richards, W. E. Newton), Kluwer, Dordrecht (2004), p. 281; b) Towards Biological Supramolecular Chemistry: A Variety of Pocket-Templated, Individual Metal Oxide Cluster Nucleations in the Cavity of a Mo/W-Storage Protein, J. Schemberg, K. Schneider, U. Demmer, E. Warkentin, A. Müller, U. Ermler, Angew. Chem. Int. Ed., 2007, 46, 2408; corrigendum: 2007, 46, 2970.
  4. ↑ Structure-related frustrated magnetism of nanosized polyoxometalates: aesthetics and properties in harmony, P. Kögerler, B. Tsukerblat, A. Müller, Dalton Trans., 2010, (Perspective Article) 39, 21.
  5. ↑ Quantum oscillations in a molecular magnet, S. Bertaina, S. Gambarelli, T. Mitra, B. Tsukerblat, A. Müller, B. Barbara, Nature, 2008, 453, 203; corrigendum: Nature, 2010, 466, 1006.
  6. ↑ Na primjer: a) Die inhärente Potentialität materieller (chemischer) Systeme, A. Müller, Philosophia naturalis, 1998, Bd. 35, Heft 2, 333; b) Naturgesetzlichkeiten – Chemie lediglich ein Bereich zwischen Physik und biologischen Gesetzen ?, A. Müller, Philosophia naturalis, 2000, Bd. 37, Heft 2, 351; c) Chemie und Ästhetik - die Formenvielfalt der Natur als Ausdruck ihrer Kreativität, A. Müller, ZiF (Zentrum für interdisziplinäre Forschung der Universität Bielefeld), Mitteilungen, 1999, 4, 7; d) Science, Society, and Hopes of a Renaissance Utopist, A. Müller, Science & Society, 2000, 1, 23.
  7. ↑ Osobna stranica: http://www.uni-bielefeld.de/chemie/ac1/
  8. ↑ Picking up 30 CO2 Molecules by a Porous Metal Oxide Capsule Based on the Same Number of Receptors, S. Garai, E. T. K. Haupt, H. Bögge, A. Merca, A. Müller, Angew. Chem. Int. Ed., 2012, 51, 10528.
  9. ↑ Self-assembly in aqueous solution of wheel-shaped Mo154 oxide clusters into vesicles, T. Liu, E. Diemann, H. Li, A. W. M. Dress, A. Müller, Nature, 426, 2003, 59-62.
  10. ↑ Multifunctional metal oxide based nanoobjects: spherical porous capsules/artificial cells and wheel-shaped species with unprecedented materials properties, A. Müller, S. Roy, J. Mater. Chem., 2005, 15, 4673.
  11. ↑ Mimicking Biological Cation-Transport Based on Sphere-Surface Supramolecular Chemistry: Simultaneous Interaction of Porous Capsules with Molecular Plugs and Passing Cations, A. Merca, E.T.K. Haupt, T. Mitra, H. Bögge, D. Rehder, A. Müller, Chem. Eur. J., 2007, 13, 7650.
  12. ↑ A Nanosized Molybdenum Oxide Wheel with a Unique Electronic-Necklace Structure: STM Study with Submolecular Resolution, D. Zhong, F. L. Sousa, A. Müller, L. Chi, H. Fuchs, Angew. Chem. Int. Ed., 2011, 50, 7018.
  13. ↑ Soluble Molybdenum blue-"des Pudels Kern", A. Müller, C. Serain, Acc. Chem. Res., 2000, 33, 2.

O njemu :

  • From Scheele and Berzelius to Müller: polyoxometalates (POMs) revisited and the "missing link" between the bottom up and top down approaches, P. Gouzerh, M. Che, l’actualité chimique , 2006, June Issue, No. 298, 9.
  • Inorganic Molecular Capsules: From Structure to Function, L. Cronin, Angew. Chem. Int. Ed., 2006, 45, 3576.
  • Bringing inorganic chemistry to life, N. Hall, Chem. Commun., 2003, 803 (Focus Article).
  • Za autorov profil vidi: Angew. Chem. Int. Ed., 2013, 52, 800.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Achim_Müller&oldid=473359"