Yabuti (Djeoromitxí, Jeoromitxi, Jabutí, Jaboti, Kipiu, Quipiú).- Pleme zapadnobrazilskih Indijanaca danas nastanjeno na području postaje Rio Branco u Rondôniji. Prema PROEL-u preostalo ih je još 100, dok YWAM izvještava da (1990.) još samo petorica ljudi zna ovaj jezik (zvan i jeoromitxi), inače član istoimene porodice i Velike porodice Macro-Ge.
Yabutí su srodni plemenima Arikapú i Mašubi sa kojima pripadaju istoimenoj porodici. U istočnoj Rondôniji zapisani na područku rezervata Terra Indígena Rio Branco (na kojemu je 1985 bilo 213 Indijanaca iz više plemena -Makuráp i Tupari). Druga grupa bijaše na rezervatu Terra Indígena Guaporé (sa plemenom Makuráp), općina Guajará-Mirim, (241 Indijanac |1986.), ali iz više plemena, nisu posebno popisivani, pa je brojno stanje Yabutija ostalo nepoznato. U niovuje vrijeme brojno stanje iznosi 190 etničkih (2009 FUNASA); 215 (Siasi/Sesai, 2012).
Bijelcima su Jaboti poznati tek od početka 20-tog stoljeća, i to pod imenom Jaboti. Naziv Djeoromitxí možda je isprva označavao lokalnu poskupinu ili klan. Nazivi Kipiu i Quipiú zablježila je Snethlageova ekspedicija 1934., i također se vjerojatno odnosi na neku lokalnu podskupnu.[1].
Naziv Jabuti posuđenica je iz tupi jezika koja označava kornjaču Testudo tabulata, odnosno Chelonoidis denticulata, koja se u brazilskom portugalskom naziva Jabuti-tinga. Tradicionalno se satoje od 5 podgrupa, to su viz.: Joromité, Kunonerê, Kurofê, Kunambirô i Oricotaré.
Literatura
- MINDLIN, Betty. Antologia de mitos dos povos Ajuru, Arara, Arikapu, Aruá, Kanoe, Jabuti e Makurap. São Paulo : Iamá, 1995. 67 p.
- PIRES, Nádia Nascimento. Estudo da gramática da língua jeoromitxi (jabuti) : aspectos sintáticos das clausulas matrizes. Campinas : Unicamp, 1992. 157 p. (Dissertação de Mestrado)
Vanjske poveznice
| |||||