Stjepan Vukušić (pjesnik)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 449415 od 25. ožujka 2022. u 01:51 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Stjepan Vukušić (Stinica, Senj, 11. rujna 1931.) je hrvatski pjesnik i prozni pisac iz Pule. Po struci je jezikoslovac, a uže područje su mu naglasci u novoštokavskim narječjima hrvatskog jezika. Radio je kao sveučilišni profesor. Danas je u mirovini. Djela su mu prevedena na nekoliko jezika. Od proznih djela, piše romane, crtice, novele, kratke priče i pripovjetke.

U Jablancu je išao u osnovnu školu. Srednju školu (gimnaziju) je pohađao u Senju. Na studij je otišao u Zagreb, gdje je diplomirao, a kasnije i doktorirao filološke znanosti na Filozofskom fakultetu. Posao je dobio u prosvjeti, pa je radio u Krku, gdje je predavao u srednjoj školi. Polovicom 1960-ih dobio je mjesto predavača na puljskom Pedagoškoj akademiji i na Pedagoškom fakultetu. Od 1984. je bio redovnim profesorom na sveučilištu. Uz književnike Alda Klimana, Miroslava Sinčića, Tatjanu Arambašin, Daniela Načinovića i prvog izabranog predsjednika Borisa Biletića, bio je jedan od članova Inicijativnog odbora i organizatora Osnivačke skupštine Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, održane u Puli 2. srpnja 1990. godine.

Član je Odbora za dijalektologiju Razreda za filologiju HAZU. U jednom je razdoblju bio član Uredničkog vijeća časopisa Jezik.

Za suvremenu hrvatsku književnost je jednim od najvažnijih pisaca s poluotoka Istre. Teme koje prožimlju njegove radove su u svezi s njegovim rodnom senjskom okolicom i poluotokom Istrom, u kojoj je proveo veći dio svog života. Vremenski, djela mu sadrže teme iz starog vijeka, doba Habsburške Monarhije te iz vremena hrvatskog proljeća. Na njegov tekst je Radoslav Jambrošić u Puli 1975. godine skladao djelo “Torzo” (za mješoviti zbor i solista). Djelo je izveo mješoviti zbor Muzičke škole u Puli 10. lipnja 1974. u dvorani JNA u Puli. (Muzička omladina, Istarska scena, sezona 1974./1975.). 2010. godine je ocjenjivački sud Hrvatskog slova dodijelio mu prvu nagradu Dubravko Horvatić za poeziju, za ciklus Opijen gorskim šutnjama objavljen 22. siječnja.[1]

Godine 2011. Istarski ogranak DHK iz Pule objavio je knjigu "Književni portret: Stjepan Vukušić" (82 str + DVD u trajanju od 90 min.), koja donosi najvažnije kritičke i esejističke tekstove o književniku, naslovnice svih knjiga, obiteljske fotografije i snimak intervjua sa spisateljem (iz 2010.).

Djela

  • Burobran (novele i crtice), Rijeka, 1970., 2. izd. Pula, 1976.
  • Da život ne pogaziš (pjesme), Rijeka, 1973.
  • Svijet pod Listincem (priče), Pula, 1979.
  • Usporedbe dvaju novoštokavskih naglašavanja - stiničkog i Daničićeva (jezična studija), Senj, 1982.
  • Uskraćene blagosti (roman), Pula, 1982.
  • Nacrt hrvatske naglasne norme na osnovi zapadnog dijalekta (monogra­fija), Pula, 1984.
  • Iznad pelina (pjesme), Senj, 1989.
  • Podgorski vjetar (roman), Zagreb, 1996.
  • Duh u kamenu (roman), Zagreb, 1997.
  • Zvijezde nad Gočanom (roman), Pula, 2003.
  • Admiral, roman o Janku Vukoviću pl. Podkapelskom, prvome hrvatskom admiralu, 2008.
  • Za mlade svih godina (novele i priče), Senj, 2005.
  • Tuđin među svojima (roman i dvije pripovijesti), Rijeka, 2006.
  • Naglasak u hrvatskome književnom jeziku, Zagreb, 2007. (suautori: Ivan Zoričić, Marija Grasselli-Vukušić)
  • Zemaljskom usprkos, zbirka pjesama, Pula, 2008.
  • Hrvatski zemljovid, pjesme, Zagreb, 2011.

Bilješke

  1. Hrvatsko slovo Nagrada “Dubravko Horvatić”, Broj 837, petak, 6. svibnja 2011.

Izvor