Pleonazam (grč. πλεονάζω, imati napretek, obilovati) je nizanje istoznačnih riječi u govoru. Njime se naziva postupak razvijanja i proširivanja iskaza tako da se postojećim riječima i izrazima dodaju istoznačnice ili bliskoznačnice.[1][2]
Načelno je moguće razlikovati neosviješteni i stilistički pleonazam:
- Neosviješteni pleonazam je jezična greška. To je pojava nepotrebnog nizanja riječi u govoru, tako da ono djeluje nespretno, neprimjereno i nezgrapno. Na primjer: Pokrenuti inicijativu, Vidio sam svojim vlastitim očima, Ja, osobno, mislim., Mala ptičica, investicijska ulaganja...
- Stilistički pleonazam ili pleonazam u užem smislu stvara osviješteni govoreći subjekt. Ekspresivan je, funkcionalno obilježava iskaz, kadšto ga i suptilno dopunjuje. Samo je stilistički pleonazam figura.
Primjeri
Pleonazam se relativno često može naći u Ujevićevu, Krležinu i Matoševu pjesništvu:
- Tin Ujević, "Svakidašnja jadikovka"
I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran i očajan.
- Miroslav Krleža, "Ni med cvetjem ni pravice"
Glavobolka, bogi cvet,
glava zna od nje bolet.
- Antun Gustav Matoš, "Srodnost"
Đurđic, skroman cvjetić, sitan, tih i fin
dršće, strepi i zebe kao da je zima...
Poveznice
Izvori
- Bratoljub Klaić: Veliki rječnik stranih riječi, Zora, Zagreb 1974. str. 1028
- ↑ "Od viška glava (ne) boli", članak Krešimira Bagića s web stranice www.matica.hr
- ↑ "Pleonazam" na stranici proleksis.lzmk.hr, Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI., str. 112, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-7224-16-5
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.