Salih Alić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 44164 od 21. kolovoza 2021. u 02:06 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir književnik

Salih Alić (Bijeljina, 30. rujna 1906. - Zagreb, 11. ožujka 1982.) je hrvatski[1] pjesnik i novinar.

Životopis

Salih Alić rođen je 30. rujna 1906. godine u Bijeljini, gdje je završio osnovnu školu i medresu. Prvo je radio kao knjigovođa, a zatim kao dopisnik sarajevskih listova Jugoslavenskog lista i Večernje pošte. Nakon kratkotrajnog boravka u Zagrebu gdje se bavi preprodajom knjiga odlazi u Sarajevo i radi u islamskoj dioničkoj tiskari. Od 1936. godine Zagrebu, kreće se u bohemskom krugu Tina Ujevića i objavljuje pjesme u brojnim časopisima i listovima. U NDH od 1942. radi kao korektor u dnevnom listu Novoj Hrvatskoj a potom do kraja Drugog svjetskog rata kao novinar na Hrvatskom krugovalu.[2] Objavio je radove u novinama i časopisima Novoj Hrvatskoj, Hrvatskom narodu, Osvitu, Hrvatskoj reviji i Hrvatskom ženskom listu.[2] Nakon završetka Drugog svjetskog rata radi kao službenik u Nakladnom zavodu Hrvatske, Ministarstvu ribarstva NRH i zagrebačkoj vojnoj pošti.[2] U mirovinu je otišao 1953. godine.

1964. je godine na obljetnicu smrti pjesnika Sergeja Jesenjina utemeljili su Salih Alić i još nekolicina hrvatskih pjesnika (Gustav Krklec, Vjekoslav Mayer, Berislav Nikpalj, Vesna Parun i dr.) u prostorijama konobe Staro Petrovo selo (koja je poslije dobila ime Tingl-Tangl) subotnje okupljanje pjesnika kojem su dali ime Jutro poezije.[1]

Umro je 11. ožujka 1982. godine u Zagrebu gdje je i pokopan.

Djela

Posmrtno

  • Pjesme, Sarajevo, 1991.
  • Kaside (priredio Zilhad Ključanin), Zagreb, 2008.

Izvori

  1. 1,0 1,1 Jutro poezije Udruga
  2. 2,0 2,1 2,2 Tko je tko u NDH Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 6.
  3. Nova Istra: Bio-bibliografije članova Društva hrvatskih književnika iz Istre: Balentović, preuzeto 28. srpnja 2012.