Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Lamarkizam

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 441293 od 23. ožujak 2022. u 06:57 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Lamarkizam (ili Lamarckovo nasljeđivanje), ideja da organizam karakteristike koje je stekao za života može prenijeti na svoje potomstvo (znana kao i heritabilnost stečenih karakteristika ili mekano nasljeđivanje). Ime je dobio po francuskom biologu Jean-Baptisteu Lamarcku (1744. – 1829.), koji je inkorporirao djelovanje mekanog nasljeđivanja u svoje evolucijske teorije kao dodatak svojem konceptu inherentno progresivne tendencije koja tjera organizme stalno k većoj kompleksnosti, u paralelnim no odvojenim lozama bez ikakva izumiranja. Lamarck nije prvi osmislio ideju mekanog nasljeđivanja, koja predlaže da su individualni napori za života organizama glavni mehanizam koji goni vrste na adaptaciju, pri čemu bi oni navodno stekli adaptivne promjene i prenijeli ih na potomstvo.

Kada je Charles Darwin objavio svoju teoriju evolucije prirodnom selekcijom u O porijeklu vrsta, nastavio je davati povjerenje u ono što je nazivao "nasljeđivanjem uporabe i neuporabe", no odbacio je ostale aspekte Lamarckovih teorija. Poslije je Mendelova genetika nadomjestila zamisao nasljeđivanja stečenih crta što je naposljetku dovelo do razvoja moderne evolucijske sinteze i općeg napuštanja lamarkističke teorije evolucije u biologiji. Unatoč tomu napuštanju zanimanje za lamarkizam se nastavilo (2009.) kada su istraživanja na polju epigenetike rasvijetlila moguće nasljeđivanje bihevioralnih crta koje je stekla prethodna generacija.[1][2][3][4]

Više informacija

Izvori

  1. Roth, Tania L.; Lubin, Farah D.; Funk, Adam J.; Sweatt, J. David (2009). "Lasting Epigenetic Influence of Early-Life Adversity on the BDNF Gene". Biological Psychiatry 65 (9): 760–9. doi:10.1016/j.biopsych.2008.11.028. PMC 3056389. PMID 19150054. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3056389/ 
  2. Arai, J. A.; Li, S.; Hartley, D. M.; Feig, L. A. (2009). "Transgenerational Rescue of a Genetic Defect in Long-Term Potentiation and Memory Formation by Juvenile Enrichment". Journal of Neuroscience 29 (5): 1496–502. doi:10.1523/JNEUROSCI.5057-08.2009. PMC 3408235. PMID 19193896. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3408235/ 
  3. Hackett, JA; Sengupta, R, Zylicz, JJ, Murakami, K, Lee, C, Down, T, Surani, MA (2013). "Germline DNA demethylation dynamics and imprint erasure through 5-hydroxymethylcytosine". Science. doi:10.1126/science.1229277. PMID 23223451 
  4. Bonduriansky, R. (2012). Rethinking heredity, again. Trends in Ecology & Evolution 27: 330-336.

Preporučena literatura

Vanjske poveznice