Zajednica iz Taizéa

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 431423 od 17. ožujka 2022. u 15:07 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnk)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Zajednica iz Taizéa je međunarodna kršćanska ekumenska zajednica koju je osnovao brat Roger 1940. godine u Francuskoj. Nalazi se u seocu Taizé na jugu Burgundije.

Braća se zavjetuju za cijeli život na dijeljenje materijalnih i duhovnih dobara, na celibat i veliku jednostavnost života. Danas zajednica okuplja više od stotinu braće, katolika i protestanata različitih podrijetla, iz više od dvadeset pet zemalja.

U srcu dnevnog života u Taizéu su tri zajedničke molitve. Braća se uzdržavaju vlastitim radom. Ne primaju darove ili donacije. Ne primaju niti obiteljsko nasljedstvo za sebe, već zajednica ga posvećuje najsiromašnjima. Neka braća žive u malim «bratstvima» među siromasima.

Uz to, zajednica mora pomagati nekim mladima kada dolaze u Taizé ili na europske susrete: mnogi nisu u mogućnosti pokriti troškove svoga boravka ili troškove puta, jer dolaze iz daleka…

Zajednica također pruža pomoć ljudima u poteškoćama, među ostalim siromašnoj ili bolesnoj djeci u Senegalu, Bangladešu, Brazilu…

Molitva u crkvi

Od kasnih 50-ih godina mnogo su tisuća mladih iz brojnih zemalja našli svoj put u Taizé kako bi sudjelovali u tjednim susretima u molitvi i razmatranju. Uz to, braća posjećuju i vode susrete, velike i male, u Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Aziji i u Europi, kao dio "Hodočašća povjerenja na zemlji".

Brat Roger i počeci zajednice

Sve je počelo 1940. godine kada je, u dobi od dvadeset i pet godina, brat Roger napustio Švicarsku, zemlju u kojoj se rodio da bi otišao živjeti u Francusku, zemlju iz koje potječe njegova majka. Godinama je bolovao od tuberkuloze i tijekom te dugotrajne bolesti, u njemu je sazrio poziv da osnuje zajednicu.

Kad je započeo 2. svjetski rat, bio je uvjeren da bez oklijevanja treba pomoći ljudima u nevolji, kao što je to i njegova baka činila tijekom 1. svjetskog rata. Malo selo Taizé, gdje se smjestio, bilo je posve blizu demarkacijske linije koja je dijelila Francusku na dva dijela: na dobrom položaju za prihvat ratnih izbjeglica. Njegovi prijatelji iz Lyona počeli su davati adresu Taizéa ljudima kojima je trebalo sigurno mjesto.

U Taizéu je, zahvaljujući skromnom kreditu, brat Roger kupio kuću s pripadajućim zgradama koja je bila godinama nenaseljena. Zamolio je jednu od svojih sestara, Geneviève, da dođe i pomogne mu u pružanju gostoprimstva. Među izbjeglicama koje su skrivali bilo je Židova. Materijalni resursi bili su ograničeni. Nije bilo tekuće vode, tako da su po pitku vodu morali ići do seoskog zdenca. Hrana je bila jednostavna, uglavnom juhe od kukuruznog brašna, jeftino kupljenoga u obližnjem mlinu. Iz diskrecije prema onima koje je skrivao, brat Roger je molio sam; često je išao pjevati daleko od kuće, u šumu. Kako se nitko od izbjeglica, Židovi ili agnostici, ne bi osjećali nelagodno,Geneviève je objasnila svima da je za one koji imaju potrebu za molitvom bolje da to čine u osami svoje sobe.

Roditelji brata Rogera, znajući da su im sin i kći u opasnosti, zamolili su jednog umirovljenog francuskog oficira, obiteljskog prijatelja, da pripazi na njih. Ujesen 1942. godine, on ih je upozorio da su njihove aktivnosti otkrivene i da svi trebaju smjesta napustiti mjesto. Tako je brat Roger do kraja rata živio u Ženevi gdje je i započeo zajednički život sa svojoj prvom braćom. Uspjeli su se vratiti u Taizé 1944. godine.

Služba prve braće

1945. je godine jedan mladi odvjetnik iz regije osnovao udrugu koja se brinula o djeci koja su izgubila roditelje u ratu. Predložio je braći da neke od njih prime u Taizé. Budući da muška zajednica ne bi mogla primiti djecu, brat Roger je zamolio svoju sestru Genevieve da se vrati i brine o njima te postane njihovom majkom. Nedjeljom su braća primala i njemačke ratne zatvorenike smještene u kamp u blizini Taizéa.

Postupno, dolazili su i drugi mladi ljudi kako bi se priključili prvotnoj grupi i, na Uskrs 1949. godine, sedmorica su se braće zavjetovala na doživotni celibat i na zajednički život u velikoj jednostavnosti.

U miru i tišini, tijekom zime 1952. - 53., osnivač zajednice napisao je Pravilo Taizéa kako bi svojoj braći izrazio “ono najbitnije što zajednički život čini mogućim.”

Brat Alois, prior Taizéa

Njemačkog porijekla, no od 1984. francuski državljanin, brat Alois rođen je 11. lipnja 1954. u Bavarskoj i odrastao u Stuttgartu. Katolik je. Njegovi su roditelji rođeni i odrasli u tadašnjoj Čehoslovačkoj.

Nakon nekoliko posjeta Taizéu, ondje je proveo nekoliko mjeseci pomažući kao dobrovoljac prije no što je 1974. godine primio molitveni habit Zajednice. Otada živi u Taizéu.

Kao dobrovoljac, a kasnije i kao brat, posjećivao je brojne zemlje srednje i istočne Europe pružajući podršku tamošnjim kršćanima dok je to područje još bilo pod sovjetskim utjecajem.

Slijedeći Pravilo Taizéa koje je objavio 1953. godine, brat Roger ga je, u suglasnosti s braćom, tijekom Vijeća zajednice 1998. godine proglasio svojim nasljednikom. Pritisnut teretom godina, brat Roger je u siječnju 2005. godine obavijestio Zajednicu da će brat Alois tijekom ove godine preuzeti njegovu službu.

Prije nego što je preuzeo službu priora Zajednice, brat Alois je više godina koordinirao organizaciju međunarodnih susreta u Taizéu i Europskih susreta koji su održavani u različitim većim europskim gradovima.

S osobitim zanimanjem za glazbu i liturgiju, mnogo je vremena posvetio i slušanju te duhovnoj pratnji mladih.

Prvih je mjeseci svoje nove službe brat Alois, zajedno s drugom braćom, obavio posjete papi Benediktu XVI., pravoslavnom patrijarhu Bartolomeju I. Carigradskom, susretu Svjetskog crkvenog vijeća u Porto Alegreu (Brazil), pravoslavnom patrijarhu Alekseju II. Moskovskom te nadbiskupu Canterburyja, dr. Rowanu Williamsu.

«Ovim bih posjetima želio pokazati da mi, braća, strastveno tragamo za zajedništvom među kršćanima. U Taizéu želimo doprinijeti vidljivijem zajedništvu koje, u Kristu, već postoji među svima koji su kršteni».

Brat Alois počeo je posjećivati i braću koja žive u malim bratstvima širom svijeta, često među vrlo siromašnima, u Brazilu, Bangladešu, Senegalu i Koreji.

Međunarodni susreti mladih nastavljaju se svakoga tjedna u Taizéu, kao i Europski susreti na kraju svake godine u jednom od velikih gradova kontinenta. Nadalje, kako bi se proširilo «Hodočašće povjerenja» koje je prije više od 25 godina započeo brat Roger te kako bi ono dobilo nove dimenzije, planiraju se susreti u Aziji, Južnoj Americi i Africi.

Brat Alois objašnjava: «Poslije podne, na dan svoje smrti, brat Roger izrekao je nekoliko riječi koje su ostale poput testamenta: ’U mjeri u kojoj naša zajednica u ljudskoj obitelji stvara mogućnosti za širenje…’ Tu je zastao, preumoran da bi završio rečenicu. Što je mislio pod ’širenjem’? Vjerojatno je želio reći: učinite sve kako biste ljubav koju Bog ima za sve ljude bez iznimke, za sve narode svakome učinili vidljivijom. Želio je da naša mala zajednica – kroz svoj život i skromnu službu s drugima – rasvijetli to otajstvo. Stoga bismo mi, braća, željeli preuzeti taj izazov zajedno sa svima onima koji širom svijeta tragaju za mirom.

Europski susreti "Hodočašća povjerenja na zemlji"

Novogodišnji Europski susret mladih - "Hodočašće povjerenja na zemlji"

Zajednica također organizira europske susrete "Hodočašća povjerenja na zemlji" u vrijeme oko Nove godine, koja se uglavnom održavaju u većim europskim gradovima, od 28. prosinca do 1. - 2. siječnja. Svake godine, deseci tisuća mladih sudjeluje na tim susretima, i prihvaćaju ih župe i obitelji grada domaćina.

Popis gradova domaćina u Europi

Unutarnje poveznice

Brat Roger u Taizéu, 2003.

Vanjske poveznice

Portal: Kršćanstvo
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Zajednica_iz_Taizéa&oldid=431423"