| Damir Tomljanović Gavran | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 18. travnja 1968. |
| Mjesto rođenja | Senj |
| Datum smrti | 17. veljače 1994. |
| Mjesto smrti | Tulove grede, Velebit, Hrvatska |
| Nacionalnost |  Hrvat
|
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1991. – 1994. |
| Čin |  pukovnik
|
| Ratovi | Domovinski rat |
| Važnije bitke | bojišta diljem Hrvatske |
| Rod vojske | Hrvatska kopnena vojska |
| Jedinice | 1. gardijska brigada "Tigrovi" |
Damir Tomljanović (Krivi Put, Senj, 18. travnja 1968. – Tulove grede, 17. veljače 1994.), hrvatski redarstvenik, hrvatski branitelj tijekom Domovinskog rata i zapovjednik 1. Sektora IZM Zadar ZP Split 1. gardijske brigade Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Životopis
Bio je zapovjednik postrojbe Tigrova za vrijeme Domovinskog rata. Dragovoljno je u kolovozu 1990. pristupio postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje pored Zagreba. Ratovao je na svim ratištima Domovinskog rata, bio je prekaljeni ratnik i zapovjednik. Sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo na vrlo zahtjevnoj bojišnici na Velebitu u odbijanju neprijateljskih napada, često u nemogućim vremenskim uvjetima. Prilikom nadzora svojih položaja Damir Tomljanović - Gavran poginuo je 17. veljače 1994. na obroncima Velebita, od neprijateljskog snajpera i zadobivene rane u glavu.[1]
Nositelj je brojnih odlikovanja: Spomenica domovinske zahvalnosti, Red hrvatskog trolista, Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Red kneza Domagoja, spomenicom Prvi hrvatski redarstvenik.
Dana 17. travnja 1994. u vojarni Šepurine kod Zadra osnovano je Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva Pukovnik Damir Tomljanović Gavran.
Na obljetnicu njegove smrti u njegovu čast, na prijedlog Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 2007. godine u Zagrebu ulica Bundek preimenovana je u Ulicu Damira Tomljanovića Gavrana.
Dana 18. travnja 1999. u čast Damira Tomljanovića - Gavrana blagoslovljena je kapelica Blaženog Alojzija Stepinca (ispod kote 856) na Velebitu. Kapelica se nalazi na potezu Majstorske ceste od Malog Alana do Tulovih greda gdje se nalaze mnogobrojna (51) spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata.[2][3]
Prigodom Dana hrvatskih mučenika 2010. godine, organiziranim šestodnevnim hodočašćem krenulo se iz Krivog Puta prema Senju, na Karlobag, Starigrad-Paklenica, Modrič, pa prijelaz preko Velebita i mjesta pogibije Damira Tomljenovića - Gavrana na Sveti Rok i do Crkve Hrvatskih mučenika na Udbini. Cijela dionica bila je duga oko 200 km.[1]
Damir je pokopan na groblju u Krivom Putu pokraj Senja.
Dužnosti
- 15. svibnja 1991. – dozapovjednik satnije u 1. gardijskoj brigadi (gbr)
- 1. srpnja 1991. – zapovjednik satnije
- dozapovjednik 4. bojne
- 8. svibnja 1992. – zapovjednik 4. bojne 1. gbr
- 17. prosinca 1992. – zapovjednik 2. pješačke bojne 1. gbr
- zapovjednik 1. Sektora IZM Zadar, ZP Split
Činovi
- 12. veljače 1992. - satnik
- 28. svibnja 1992. - pukovnik
- 27. svibnja 1994. – brigadir (posmrtno)
- 1997. – stožerni brigadir (posmrtno)
Odlikovanja
- Spomenica domovinske zahvalnosti,
- Red hrvatskog trolista,[4]
- Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana,
- Red kneza Domagoja
- Spomenica Prvi hrvatski redarstvenik
Na filmu
Povezani članci
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 http://www.hkv.hr/izdvojeno/reportae/d-borovak/8995-reportaa-s-udbine-heroji-a-ne-zloinci-zajedno-u-ratu-zajedno-u-miru.html (pristupljeno 4. rujna 2011.)
- ↑ Motorom preko Velebita od Svetog Roka do Obrovca Objavljeno 14. ožujka 2016. (pristupljeno 18. kolovoza 2018., te arhivirano na: Wayback Machine i WebCite)
- ↑ (Damir Šarac) Ratnici s mitske planine: Nema tu velike priče - četnike smo probili, oni bižali, mi ih jurili... Slobodna Dalmacija - Objavljeno 4. kolovoza 2015., (pristupljeno 25. prosinca 2018., te arhivirano na: Wayback Machine, WebCite i Archive.today)
- ↑ "Odluka o odlikovanju". http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_05_54_1200.html Narodne-novine.nn.hr, (26.2.2010.)