Strategije učenja

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 42679 od 20. kolovoz 2021. u 14:39 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Strategija učenja je način kojim učenik upravlja svojim učenjem, a temelji se na njegovom poznavanju vlastitih osobina i sposobnosti, znanju o obrazovnim zadaćama što ih mora izvršiti, vještinama stjecanja, povezivanja i primjene novog znanja, nužnom predznanju i poznavanju svrhovitosti i uporabe vrijednosti novog znanja. Prilikom učenja treba se voditi računa o:

  • navici mjesta - određivanje stalnog mjesta za učenje,
  • navici vremena - unaprijed planirano dnevno i tjedno učenje prema rasporedu predmeta u školi,
  • navici učenja na nastavi.

Etape učenja trebale bi trajati 30 do 40 minuta (u srednjoj školi i do 60 minuta), a stanke 5 do 10 minuta (ne dulje kako se ne bi izgubio potreban zamah u učenju). Stanka bi se trebala iskoristiti za razgibavanje i opuštanje.

Stjecanje strategija

Stjecanje strategija i vještina učenja je razvojni proces što prolazi kroz tri faze:

1. Metakognicija - podrazumijeva spoznajne procese o našim vlastitim spoznajnim procesima. Uključuje tri stupnja:

  • Poznavanje vlastitih sposobnosti za učenje
  • Samopromatranje/samopraćenje napretka vlastitog učenja prema cilju i vrjednovanje uspjeha na kraju učenja
  • Autoregulacija procesa učenja izmjenom postupaka u slučaju poteškoća u postizanju ciljeva

2. Vještine učenja su:

  • Vještina brzog i točnog čitanja s razumijevanjem (izdvajanje bitnih dijelova sadržaja i sažimanje u smislene rečenice.
  • Aktivno slušanje predavanja i vođenje bilježaka na nastavi, te dopuna bilježaka samostalnim učenjem.
  • Vještina rješavanja testova znanja.
  • Vještina ovladavanja tremom.
  • Upravljanje vremenom potrebnim za učenje (planiranje učenja i odmora).
  • Učinkovito izmjenjivanje učenja i ponavljanja.
  • Učinkovito dijeljenje većih cjelina gradiva na manje smislene dijelove.
  • Otkrivanje smislenih odnosa među novim informacijama i njihovo povezivanje s prethodnim znanjem.
  • Prepričavanje novog sadržaja vlastitim riječima, smišljanje priprema za opisane pojave i moguće praktične primjene.
  • Postavljanje pitanja, smišljanje problema i pokušaj njihovog rješavanja.

3. Kognitivni stil više ovisi o urođenim osobinama. Razlikujemo sljedeće bipolarne stilove:

  • refleksivan nasuprot impulzivnom
  • ovisan o kontekstu nasuprot neovisnom o kontekstu
  • desno hemisferičan nasuprot lijevo hemisferičnom