Ispupčenje (izbočina) je pojam kojim u astronomiji označavamo tijesno nakupljenu skupinu zvijezda unutar veće tvorevine.
Opis
Središnja je jarka elipsoidna sastavnica spiralnih i lećastih galaktika. Skoro u potpunosti odnosi na središnju skupinu zvijezda na koje možemo naići u većini spiralnih galaktika (vidi galaktički sferoid). Za ispupčenja se u povijesti mislilo da su eliptične galaktike s diskom zvijezda oko njih. Slike visoke razlučivosti sa Hubblea otkrile su da su brojna ispupčenja u središtu spiralne galaktike. Danas se smatra da postoje dvije vrste ispupčenja: ispupčenja poput eliptičnih galaktika i ispupčenja poput spiralnih galaktika. Veličine ispupčenja variraju od stotinjak parseka do nekoliko kiloparseka. Ispupčenje tvore stare zvijezde kretajuće po izduženim orbitama. Obično su u ispupčenju crveni divovi, crveni patuljci, supernove vrste II, promjenljiva zvijezda vrste RR Lire i kuglasti skupovi. Čini vanjsku, najravniji dio sfernog podsustava galaktika.
Kod vrlo udaljenih galaktika ispupčenje je jedino što se može vidjeti od galaktike. Nalikuju eliptičnim galaktikama. U središtu ispupčenja prema novijim istraživanja uglavnom je supermasivna crna rupa. Masa joj korelira s omjerom ispupčenja i s raspršenošću brzina zvijezda u njemu. Supermasivna crna rupa praktično nikada se ne vidi bez okolnog ispupčenja. U ispupčenjima mnogih spiralnih galaktika može se pratiti višak ultraljubičastog zračenja. Crna rupa je i u središtu naše Kumove slame. Odnos mase crnih rupa i ispupčenja (drugim riječima, "maseni udio ispupčenja, koji su u crnoj rupi") je 0,2 posto (prema Ho, 1999[1] i Wandel, 1999[2]) odnosno 0,6 posto (prema Kormendy i Richstone, 1995.[3]) pri raznim galaktikama konstantno. Veličine postotno bei unterschiedlichen Galaxien konstant. Veličine postotnih udjela u istraživanjima proturiječe jedna drugoj.[4][5]
Kumova slama
Disk Kumove slame ima središnje ispupčenje, a ostatak te galaktike čine halo i korona. Debljine je 10.000 gs, ima jezgru oko koje se ovijaju spiralni krakovi.[6]
Vidi
Izvori
- ↑ Luis C. Ho: Supermassive Black Holes in Galactic Nuclei. In: S. K. Chakrabarti (Hrsg.): Observational Evidence for the Black Holes in the Universe. 1999, S. 157.
- ↑ A. Wandel: The Black Hole–to–Bulge Mass Relation in Active Galactic Nuclei. In: The Astrophysical Journal. 519, S. L39–L42, 1999, DOI:10.1086/312106 .
- ↑ John Kormendy, Douglas Richstone: Inward Bound – The Search for Supermassive Black Holes in Galactic Nuclei. U: Annual Review of Astronomy and Astrophysics. 33, 195, S. 581–624, DOI:10.1146/annurev.aa.33.090195.003053 .
- ↑ Max Camenzind: Compact objects in Astrophysics. White Dwarfs, Neutron Stars and Black Holes. Springer, Berlin 2007, ISBN 978-3-540-25770-7, S. 465.
- ↑ Andreas Eckart, Rainer Schödel, Christian Michael Straubmeier: The black hole at the center of the Milky Way. Imperial College Press, London 2005, ISBN 1-86094-567-8, S. 218.
- ↑ Vujnović, Vladis: Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora, Zagreb: Školska knjiga, 2004., ISBN 953-0-40024-1, str. 56-57
Daljnja literatura
- Балдж // Астрономічний енциклопедичний словник / За загальною редакцією І. А. Климишина та А. О. Корсунь. — Львів, 2003. — С. 47. — ISBN 966-613-263-X. (ukr.)
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||