Interval (glazbena teorija)
Interval je u glazbenoj teoriji razmak između bilo koja dva tona. Prvi je u povijesti interval teoretski odredio Pitagora, podijelivši žicu monokorda u raznim omjerima (2:1, 3:2, 4:3, 5:4).
Intervali mogu biti dvojaki:
- harmonijski ako se tonovi sviraju/pjevaju istovremeno;
- melodijski ako se sviraju/pjevaju uzastopce (prvo jedan ton, pa onda drugi).
Podjela intervala[uredi | uredi kôd]
Intervale dijelimo po veličini, vrsti i suzvučju.
Veličina određuje koliki je razmak između tonova. Po veličini ih zovemo (od talijanskog):
- prima (označava se s 1) - prvi i najmanji interval, zapravo je istozvučni – unisono (ponovljeni ton)
- sekunda (2) je razmak od dva tona,
- terca (3) razmak od tri tona,
- kvarta (4) razmak od četiri tona,
- kvinta (5) razmak od pet tonova,
- seksta (6) razmak od šest tonova,
- septima (7) razmak od sedam tonovai
- oktava (8) razmak od osam tonova.
Ovi intervali se nazivaju jednostavni intervali. Intervali koji imaju razmak veći od oktave se nazivaju složeni intervali. Razlog tomu je što su oni zapravo oktava plus još jedan jednostavni interval. Oktava + sekunda je razmak od devet tonova i naziva se nona (9). Decima (10) je razmak od deset tonova (oktava + terca). Sljedeći po redu je undecima (11), pa duodecima (12), tercdecima (13), kvartdecima (14) i kvintdecima (15).
Vrstom se preciznije određuje koliko polustepena ima između tonova. Intervali po vrsti mogu biti:
- čisti : prima, kvarta, kvinta, oktava;
- veliki : sekunda, terca, seksta, septima.
Čisti intervali mogu biti čisti (č), povećani (pov) i smanjeni (s); a veliki mogu biti veliki (v), mali (m), povećani i smanjeni (s iznimkom prime koja ne može biti smanjena) povećani su : svi intervali umanjeni su : svi intervali osim 1 (prime) čisti su: 1,4,5,8 mali intervali su: 2,3,6 i 7
Obilježavanje intervala[uredi | uredi kôd]
Obilježavanje je vrlo jednostavno. Ako želimo napisati npr. mala terca, učinit ćemo to ovako: m 3. Velika septima tako će biti v 7, povećana seksta pov 6, smanjena sekunda će biti s 2, čista oktava č 8 itd.
Kad računamo intervale, moramo imati na umu da se broje i završni i početni ton. Dakle, ako želimo napraviti npr. čistu kvartu na ton c1, brojit ćemo i taj ton; kvarta na c1: c-d-e-f . Znači, č 4 na ton c1 jest f1.(pogledaj: glazbena abeceda)
Konsonantnost i disonantnost intervala[uredi | uredi kôd]
Konsonanca i disonanca su relativni pojmovi u današnjoj glazbi. Generalno, disonantni intervali su oni koji izazivaju napetost (nelagodu) kod slušača i traže «rješenje». Nasuprot njima konsonantni ne traže rješenje. Kako su se mijenjala stilska razdoblja, tako se i mijenjao odnos spram intervala. Dok je neki interval u nekom razdoblju smatran za disonancu, u sljedećem bi se već smatrao konsonancom. Danas se uzimaju pravila klasične harmonije da bi se odredilo koji su intervali konsonantni, a koji disonantni.
- Konsonantni : svi čisti intervali, velika i mala terca i seksta
- Disonantni : svi smanjeni, povećani intervali, velika i mala sekunda i septima (m 7 traži rješenje "prema dolje", a v 7 "prema gore")
Obrati intervala[uredi | uredi kôd]
Intervali se mogu obrtati. Obrati nastaju tako što se niži ton prebaci za oktavu više ili viši ton za oktavu niže. Postoje dva osnovna pravila za obrtanje intervala:
1)
Zbroj osnovnog i intervala u obratu je uvijek devet. (npr. pravimo obrat sekste (6) i do devet nam nedostaje 3. Znači da je njegov obrat terca.) Ovo se pravilo rjeđe koristi u glazbenim školama, češće se traži da se napamet nauči pravilo prima postaje oktava; sekunda postaje septima; terca seksta; kvarta kvinta; kvinta kvarta; seksta terca; septima sekunda; oktava prima.
2)
- Čisti intervali u obratu uvijek ostaju čisti.
- Veliki intervali postaju mali i mali postaju veliki.
- Smanjeni postaju povećani i povećani postaju smanjeni.
Enharmonija intervala[uredi | uredi kôd]
Enharmonija intervala podrazumijeva istozvučnost dva intervala koji se različito bilježe. Broj njihovih polustupanja je identičan, ali se oni nazivaju drugačije i drugačije se notiraju, što znači da potpuno isto zvuče, ali se drukčije zovu i zapisuju, tj. postoju samo u teoriji. Na konkretnom primjeru se to jasnije vidi: ako imamo interval pov 2 c-dis, on ima svog enharmonijskog para m 3 c-es (jer je dis jednako es - enharmonijska zamjena). Time zaključujemo da je i povećana sekunda jednaka maloj terci.
| ||||||||||||||||||||||||||