| Miroslav | |
|---|---|
| |
| Zavjetna crkva sv. Stjepana u Suđurđu na Šipanu koju je kralj Stjepan Miroslav dao podići 949. godine. | |
| Kralj Hrvatske | |
| Vladavina | oko 945. – 949. |
| Prethodnik | Krešimir I. |
| Nasljednik | Mihajlo Krešimir II. |
| Supruga | Margarita |
| Puno ime | |
| Stjepan Miroslav | |
| Dinastija | Trpimirovići |
| Otac | Krešimir I. |
Miroslav ili Stjepan Miroslav bio je hrvatski kralj iz vladarske dinastije Trpimirovića. Miroslav je bio stariji sin kralja Krešimira I., a vladao je od 945. do 949. godine.
Tijekom njegova vladanja Hrvatska je stradala u građanskom ratu Miroslava protiv njegova mlađeg brata Mihajla Krešimira. Hrvatska mornarica je spala na 30 brodova, a konjica i pješaštvo je pretrpjelo velike gubitke. Građanski rat je iskoristio srpski veliki župan Časlav Klonimirović, koji je proširio vlast svojeg saveza na istočnu Bosnu (oko današnjeg Sarajeva) i na neka kneštva južne (Crvene) Hrvatske. Časlava je, kao svog vazala, u tome podupiralo Bizantsko Carstvo, zbog težnje za obnovom vlasti nad hrvatskom obalom. Rat završava Miroslavovom smrću i preuzimanjem vlasti njegova brata Krešimira II. uz pomoć bana Pribine 949. godine.[1] O Miroslavu se više znade kroz legende.
Nikola Zvonimir Bjelovučić pisao je o Crvenoj Hrvatskoj i Dubrovniku 1929. godine. U radu je objavio poglavlje o staroj kraljevskoj crkvi sv. Stjepana (kod gradskih zidova u dvorištu biskupskog sjemeništa u Dubrovniku)[2] iz polovice 10. st., hrv. kralju Stjepanu Miroslavu i njegovoj supruzi kraljici Margariti (Mari) u Dubrovniku 948. godine, njihovoj zadužbini, kraljevo darivanje Župe, Brgata, Šumeta, Rijeke i Zatona, sv. moći, koje je donio crkvi sv. Stjepana u Dubrovniku, grobu kraljice Margarite u Dubrovniku gdje je živjela kao duvna i komadu sv. Križa koji je kraljica Margarita darovala te o starohrvatskim crkvama na području Dubrovnika.[3]
Godine 949. hrvatski kralj Stjepan Miroslav dao je izgraditi u Suđurđu na Šipanu ranokršćansku crkvicu sv. Stjepana prvomučenika u znak zahvale za isprošeno čudo kraljevskog ozdravljenja vjerom u moći sv. Stjepana. Moći se nalaze u Dominikanskom samostanu u Dubrovniku. Crkvica ju dala obnoviti obitelj Marušić iz Splita i obnova je gotova 2012. godine. Obitelj je obnovila crkvicu za monsinjora Matu Uzinića, biskupa dubrovačkog.[4]
Prema pisanjima don Nika Gjivanovića, Matijaševića, Rastića i Crijevića, kraljica Margarita bila je bez djece. Dala je popraviti trošne gradske zidine Dubrovnika prema Lokrumu oko god. 828. (?) i preminula je u Dubrovniku kao duvna. Za crkvu sv. Stjepana je dala zlata, srebra i relikvije. Rodom je bila Rimljanka, a po ženskoj lozi u svojti s dubrovačkom plemićkom obitelji de Croce (Križić), što su povezivali s čestim imenom Margarita u toj obitelji.[5] Crkvu je prva službeno posjetila hrvatska kraljica Margarita. Došla je provjeriti je li crkvica doista izgrađena te time ispunjen zavjet kralja koji se zavjetovao izgraditi više crkvica zbog svog ozdravljenja. Od tog posjeta crkvici, ženskoj se djeci na dubrovačkom području često daje ime Mara, oblik imena Margarita.[4]
Izvori
- ↑ Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., sadržaj i Uvod, str. 4 5–44., Knjižnica FOI (pristupljeno 23. travnja 2017.)
- ↑ Nije isto što i crkva sv. Stjepana u Suđurđu na Šipanu.
- ↑ Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., sadržaj i Uvod, str. 3 5–44., Knjižnica FOI (pristupljeno 23. travnja 2017.)
- ↑ 4,0 4,1 Ahmet Kalajdžić: Splitska obitelj Marušić obnovila crkvicu sv. Stjepana , Slobodna Dalmacija, 6. kolovoza 2012. (pristupljeno 23. travnja 2017.)
- ↑ Nikola Zvonimir Bjelovučić: Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Matica hrvatska Zagreb, 1929., str. 24, Knjižnica FOI (pristupljeno 23. travnja 2017.)
Ostali projekti
 | Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Nasljednici kralja Tomislava |
| Vladarske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodnik Krešimir I. |
hrvatski kralj oko 945. – 949. |
Nasljednik Mihajlo Krešimir II. |
| ||||||||