Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Luj IV., kralj Francuske

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 418038 od 7. ožujak 2022. u 14:07 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (čišćenje redirekcija za infookvir monarh)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Luj IV.
kralj Francuske
Supruga Gerberga od Saske
Djeca
Lotar, kralj Francuske
Matilda Francuska[1]
Hildegarda
Karloman
Luj
Karlo
Alberada
Henrik
Otac Karlo III., kralj Francuske
Majka Eadgifu, kći Edvarda I. Starijeg

Luj IV. Prekomorski (920./921. – 10. rujna 954.) bio je francuski kralj 936. – 954. godine.

U doba svrgavanja oca Karla III. 923. godine budući Luj IV. ima samo tri godine. Kako bi ga zaštitila, njegova majka, engleska princeza Edgiva vodi ga u svoju postojbinu na sigurno. Ta činjenica mu daje u stanovništvu nadimak "prekomorski". (Luj je preko majke bio unuk kralja Eduarda I.)

Smrću Rudolfa, uzurpatora Francuske bez nasljednika, opća želja plemića poziva Luja IV. da preuzme očevu krunu jasno uviđajući mogućnost građanskog rata u slučaju nevraćanja "ustavnog" poretka. Iako na papiru kralj Francuske, područje pod njegovom izravnom vlašću je u stvarnosti bilo ograničeno na nekoliko gradova koji su se mogli nabrojati na prste jedne ruke.

Dinastičku zanimljivost ovoga kralja predstavlja diplomatska igra njemačkog kralja Henrika I. koji jednu svoju kćer udaje za Luja IV., a drugu za njegovog izravnog protivnika Huga Velikog, oca budućeg kralja Huga Capeta. Ta sestrinska borba za vlast na kraju će završiti istrebljenjem potomaka Luja IV. Kći kralja Henrika koja se udala za Luja bila je Gerberga od Saske.

Poslije njegove smrti 954. godine nasljeđuje ga stariji sin, Lotar, kralj Francuske.

Izvori

  1. Donald A. Bullough, Carolingian Renewal: Sources and Heritage (Manchester University Press, 1991.), 286.
  2. Pierre Riche, The Carolingians, preveo Michael Idomir Allen (University of Pennsylvania Press, 1993.), 256.
  3. Flodoard, Annales 936.
  4. Dorothy Whitelock, English Historical Documents c. 500–1042. London, 1979. Str. 344.
  1. Constance Brittain Bourchard. Burgundy and Provence, 879-1032.

Poveznice