Histoni su bjelančevine, tj. bazični proteini (grade ih bazične aminokiseline arginin i lizin)[1] koje pronalazimo u jezgri stanice, a služe kako bi se lanac DNK mogao uspješno kondenzirati u kromosome. Postoje histoni H1, H2A, H2B, H3 i H4.[1] Po dva histona H2A, H2B, H3 i H4 (8 ukupno), zajedno s DNK, čine nukleosom, a histon H1 pomaže slagati nukleosom u kondenzirani oblik DNK, t.j. kromatinsko (solenoidno) vlakno. Histoni se dijele u dvije skupine. H2A, H2B, H3, H4 su nukleosomalni histoni, a jedini pripadnik druge skupine je histon H1.
Histoni pakiraju i stabiliziraju DNK tako što se udružuju s njom. Histonske oktamere povezuje DNK spona u nukleosom[2] u eukariotskom kromosomu, tj. dvolančana DNK omotana oko čini nukleosom, koji je osnovna građevna jedinica kromatina.[1]
Ako je DNK pakirana s histonima u nukleosome, stopa prepisivanja je niža nego kod DNK bez nukleosoma. Područja DNK koja nisu povezane s histonima u nukleosome nazivaju se nukleazna hipersenzitivna mjesta (NHM). Ta su mjesta važna u replikaciji i prepisivanju DNK i osjetljiva su na razgradnju nukleaza.[1]
Uklonivši histone iz kromosoma dobije se bjelančevinska struktura nalik na skelu, koju tvore nehistonske bjelančevine. Te bjelančevine sudjeluju u replikaciji, popravku i transkripciji.[1]
Histonske bjelančevine dio su eukariotskog kromosoma.[1]
Referencije
- Pavlica, Mirjana. Odgovori na postavljena pitanja iz biologije, E mail škola mladih znanstvenika, Biologija, PMF Zagreb
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Mrežni udžbenik iz genetike Napisala: Mirjana Pavlica. Uredio: Dubravko Pavoković. 15. poglavlje: Eukariotski kromosom (pristupljeno 29. srpnja 2020.)
- ↑ Repozitorij Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu Jezgra i organizacija nasljedne tvari, slajd 9 (pristupljeno 24. ožujka 2017.)
Nedovršeni članak Histon koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.