Mario Beusan (1944. — 5. veljače 2022.), hrvatski arhitekt, sveučilišni profesor, znanstvenik, auktor brojnih muzejskih stalnih postava te nekih od najpoznatijih izložaba.[1][2]
Rodio se je u Zagrebu. Studirao je u rodnom gradu na Arhitektonskom fakultetu. Magistrirao je na matičnom fakultetu 1989. na poslijediplomskom studiju Arhitektura u turizmu, tezom Prilog istraživanju dvoraca i kurija Hrvatskog zagorja. Profesionalni put obilježilo mu je simultano njegovanje sklonosti intuitivnom i racionalnom pristupu arhitektonskom stvarateljstvu.[2]
Predavao je u svojstvu profesora na zagrebačkome Arhitektonskom fakultetu. S arhitektonske strane, koja je bila njegova struka, najviše su ga zanimali interijeri. Čim se stvorila mogućnost uvesti izborne predmete, koncipirao je predmet Materijali u interijeru i razradio ga je prema stilskim razdobljima. Nasuprot njegovim očekivanjima, svi su studenti upisali taj predmet te je stekao status redovneg profesora.[1] Pedagoški rad ostvario je u Kabinetu za javne zgrade na matičnom fakultetu.[2]
Velika mu je prekoupacija od 1973. godine[2] bila oblikovanje izložaba i stalnih muzejskih postava. Ostvario je 248 postava izložbâ i 36 muzejskih postava u najuglednijim galerijama i muzejima Zagreba i Hrvatske, ali i u inozemstvu (Austrija, Belgija, Crna Gora, Češka, Finska, Francuska, Irska, Italija, Litva, Kina, Mađarska, Njemačka, Slovačka, Slovenija i Srbija).[2] Rad na postavama obradio je u knjizi Arhitektura izložbe, a za njih je nagrađen Nagradom Likovnog razreda HAZU za ciklus arhitektonskih muzejskih izložbenih postava koje je radio od 2015. do 2019. godine. Auktor je postava vrlo poznatih izložba u Hrvatskoj Dalmatinska zagora, nepoznata zemlja, Sve naše životinje, Ivan Meštrović, likovi i prizori iz Danteova Pakla, Sinagoga i Zagreb, Suvremeni umjetnički nakit u Hrvatskoj i brojnih inih. [1] Bio je dugogodišnji suradnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Ondje je osmislio likovni postave za prezentaciju stvarateljstva Ive Kerdića 2011., retrospektivu slikarice Marte Ehrlich 2013. te izložbe "Sve naše životinje – Animalističke teme u hrvatskoj modernoj likovnoj umjetnosti", 2017. i "Nikola Mašić - Plemeniti realist", 2018. godine.[3]
Uz to je cijeli život izrađivao ogrlicama u emajlu, jer je smatrao da sadrže kompoziciju koja ga je zanimala i intrigirala. Opus izrade nakita obuhvatio je u monografiji naslovljenoj Emajl.[1] Sudionik svjetskih izložba nakita i umjetnosti u emajlu.[2]
