Zelena vitičarka

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 409600 od 2. siječanj 2022. u 23:16 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Zelena vitičarka
Sistematika
Carstvo: Gljive
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Red: Agaricales
Porodica: Strophariaceae
Rod: Stropharia
Vrsta: S. aeruginosa
(Curtis ex Fr.) Quél.
Dvojno ime
Stropharia aeruginosa

Zelena vitičarka (lat. Stropharia aeruginosa) je otrovna gljiva iz porodice strnišnica (Strophariaceae), iz reda listićarki (Agaricales). U mnogim knjigama na Zapadu zelena vitičarka se smatra otrovnom, [1][2] no učinak trovanja je malo poznat, a otrovni sastojci nepoznati. [3] Prema nekim europskim knjigama, zelena vitičarka je jestiva, ali nepoželjna zbog blago začinjenog okusa. [4]

Opis[uredi]

  • Klobuk zelene vitičarke je širok od 3 do 9 centimetara, najprije polukružan, zatim otvoren i ispupčen, mesnat, zelenkast ili modrozelen; za kišnih dana je mazav, prekriven bijelim rijetkim ljuskama.
  • Listići su prirasli k stručku, bjelkasti, zatim ljubičastocrveni, na rubovima bjelkasti.
  • Stručak je visok od 4 do 6 centimetara, šupalj, cilindričan, mazav, vlaknast, modrozelenkast; pod klobukom nosi viseći vjenčić bijele boje ili crnkast od padajućih zrelih spora.
  • Meso je bijelo, zelenkastog tona, miris po rotkvici, okus neugodan.
  • Spore su eliptične, modrosmeđe boje, 8 - 10 x 4 - 5 μm.

Stanište[uredi]

Raste ljeti i u jesen u šumama, uz rubove šuma, na livadama i pašnjacima.

Upotrebljivost[uredi]

Zelena vitičarka je otrovna. U literaturi vlada podijeljeno mišljenje o jestivosti; međutim, u novije vrijeme prevladava mišljenje da nije za jelo, već da je lagano otrovna. [5]

Sličnosti[uredi]

Zelena vitičarka se ne može zamijeniti drugom gljivom jer ima zaista svojstvenu modrozelenu boju klobuka, mazava je, te nosi bijeli vjenčić koji kasnije zbog otrusine postane crn. U novije vrijeme se spominje kao zasebna vrsta Stropharia cyanea (Bolt. ex Secr.) Tuomikoski. Ona je vrlo slična zelenoj vitičarki, a razlikuje se po tome što je manja sluzava i na rubu klobuka nema ostataka zastorka.

Slike[uredi]

Izvori[uredi]

  1. Arora, David (1986). Mushrooms demystified: a comprehensive guide to the fleshy fungi (2nd ed.). Berkeley: Ten Speed Press. str. 380. ISBN 0-89815-169-4 nevaljani ISBN. https://archive.org/details/mushroomsdemysti00aror_0/page/380 
  2. Phillips, Roger (2010). Mushrooms and Other Fungi of North America. Buffalo, NY: Firefly Books. ISBN 978-1-55407-651-2 nevaljani ISBN. https://archive.org/details/mushroomsotherfu0000phil 
  3. North, Pamela (1967). Poisonous Plants and Fungi in colour. Blandford Press & Pharmacological Society of Great Britain. str. 111–12 
  4. STROPHARIA AERUGINOSA, СТРОФАРИЯ СИНЕ-ЗЕЛЕНАЯ
  5. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

Vanjske poveznice[uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Zelena vitičarka.