Tisserandov parametar
Tisserandov parametar ili Tisserandova invarijanta je vrijednost koja se koristi za kvalifikaciju odnosa između relativno malog nebeskog tijela i većeg tijela koje perturbira njegovu orbitu. Tisserandov parametar je aproksimacija odnosa pomoću sustava triju tijela, te se koristi u situacijama kada se mase svih triju tijela jako razlikuju (kao primjerice mase Sunca, nekog planeta i nekog asteroida). Nazvan je po francuskom astronomu Félixu Tisserandu.
Za tijelo s velikom poluosi a, ekscentricitetom e i inklinacijom i, te veliku poluos aP perturbirajućeg tijela, Tisserandov parametar iznosi[1][2]
Tisserandov parametar koristan je jer se njegova vrijednost otprilike očuvava prilikom nekih perturbacija orbitalnih parametara manjeg tijela zahvaljujući Tisserandovoj relaciji.
Primjene
- Tisserandov parametar u odnosu na Jupiter (TJ) često se koristi za raščlanjivanje asteroida (obično TJ > 3) od kometa Jupiterove obitelji (obično vrijedi 2 < TJ < 3).[3]
- Mali planeti damokloidi se definiraju kao tijela s TJ < 2.[4]
- Očuvanje vrijednosti parametra prije i poslije susreta s perturbirajućim tijelom koristi se da bi se potvrdilo ili opovrgnulo da su nebeska tijela opažena (na različitim orbitama) prije i poslije susreta jedno te isto tijelo.
- Isti efekt daje nam do znanja i neka ograničenja na moć efekta praćke u pogonjenju zemaljskih letjelica prema rubu Sunčevog sustava.
- Predlaže se korištenje Tisserandovog parametra u odnosu na Neptun (TN) kod transneptunskih objekata za razlikovanje objekata raspršenog diska (pod utjecajem Neptuna) od odvojenih objekata (posve izvan Neptunovog utjecaja).
- Tisserandov parametar mogao bi se upotrijebiti da se pokaže prisutnost supermasivne crne rupe u središtu Mliječne staze pomoću orbitalnih parametara obližnjih zvijezda.[5]
Vezani koncepti
Parametar je povezan s tzv. Delaunayevim standardnim varijablama, kojima se proučavaju perturbacije hamiltonijana u sustavu triju tijela. Ne uračunavši perturbacije višeg reda, vrijednost izraza ostaje konstantna.
Kao posljedica toga javlja se rezonanca između promjena inklinacije i ekscentriciteta - Kozaijev mehanizam. Tim mehanizmom tijela u gotovo kružnoj orbiti s visokim ekscentricitetom tokom vremena mogu postupno prijeći u veoma ekscentričnu orbitu s malom inklinacijom. Taj mehanizam utječe na orbite blizusunčevih kometa, koji nagnutu orbitu na sigurnoj udaljenosti od Sunca mijenjaju u orbitu u ekliptici, ali s perihelom veoma blizu Sunčeve površine.
Izvori
- ↑
• Nepoznat parametar:
author2-link
• Nepoznat parametar:last1
• Nepoznat parametar:first2
• Nepoznat parametar:last2
• Nepoznat parametar:first1
• Nedostaje obavezni parametar:url
• Parametarisbnnije dopušten u klasiweb - ↑ Bonsor, A. (2012-03-11). The scattering of small bodies in planetary systems: constraints on the possible orbits of cometary material: Scattering in planetary systems, Monthly Notices of the Royal Astronomical Society, 420(4), 2990–3002 DOI: 10.1111/j.1365-2966.2011.20156.x.
- ↑ . Dave Jewitt: Tisserand Parameter, www2.ess.ucla.edu (pristupljeno 2018-03-27) ID: dave_jewitt_tisserand_parameter.
- ↑ Jewitt, David C. (August 2013). The Damocloids ID: jewitt_david_c-the_damocloids.
- ↑
• Nepoznat parametar:
last
• Nepoznat parametar:first
• Parametarisbnnije dopušten u klasiweb
• Parametarlocationnije dopušten u klasiweb