Mordvinski jezici

Mordvinski jezici
Države govorenja:	Rusija, pretežito Mordovija
Regije govorenja:	jugozapadna i jugoistočna Rusija
Etnicitet:	Mordvini
Broj govornika:	oko 60.000 u Rusiji (2010.)
Rang:
Razredba:	Uralski jezici Ugrofinski jezici Finsko-povolški jezici
Jezični kôd
ISO 639-1:	Nema
ISO 639-2:	Nema
ISO 639-3:	Nema
Vidi također: Jezik \| Jezične porodice i jezici \| Popis jezika po kodnim nazivima \| Popis jezika

Mordvinski ili Mordovski jezici (ruski: Мордовские языки) podskupina je uralskih jezika koji sadrži uskopovezani erzjanski (erzjamordvinski) i mokšanski (mokša, mokšamordvinski). Ta dva jezika pretežito se pričaju u Mordoviji.^[1] Prije se smatralo da su erzjanski i mokšanski jedan te isti jezik zvan mordvinski jezik.^[2] Danas ga se tretira kao malu jezičnu porodicu. Zbog razlika u fonologiji, vokabularu i gramatici, erzjanski i mokšanski nisu međusobno razumljivi. Zbog toga govornici ova dva jezika koriste ruski kao lingua francu prilikom sporazumijevanja s govornikom drugoga mordvinskoga jezika.^[3]

Oba dva mordvinska jezika imaju drugačije književne forme. Erzjanski književni jezik stvoren je 1922. godine, a mokšanski 1923. godine.^[4]

Fonološke razlike između dva jezika su:^[2]

Mokšanski zadržava razliku kod samoglasnika /ɛ, e/, dok ih erzjanski ima spojene u glas /e/.
U nenaglašenim slogovima, erzjanski ima samoglasničku harmoniju kao i drugi uralski jezici, koristeći [e] u riječima s prednjim samoglasnicima i [o] u riječima sa stražnjima samoglasnicima. Mokšanski jezik na tome mjestu ima jednostavni šva [ə]
Na početku riječi erzjanski ima postalveolarnu afrikatu /tʃ/ koja u mokšanskome odgovara frikativu /ʃ/.
Pored bezvučnih frikativa, likvide /r, rʲ, l, lʲ/ i polusamoglasnik /j/ u mokšanskome su nenaglašeni u obliku [r̥ r̥ʲ l̥ l̥ʲ ȷ̊].

Srednjovjekovni meščerski jezik možda je pripadao mordvinskima jezicima ili im je bio blizak.

Izvori

↑ Grenoble, Lenore (2003). Language Policy in the Soviet Union. Springer. str. A80. ISBN 978-1-4020-1298-3. https://books.google.com/books?id=Nn3xDTiL0PQC&pg=PA80&dq=Mordvinic+languages
↑ ^2,0 ^2,1 Raun, Alo (1988). Sinor, Denis (ed.). ed. The Uralic languages: Description, history and foreign influences. BRILL. str. A96. ISBN 978-90-04-07741-6. https://books.google.com/books?id=TM2NQ78dP2wC&pg=PA96
↑ Minahan, James (2000). One Europe, Many Nations. Greenwood Publishing Group. str. A489. ISBN 978-0-313-30984-7. https://books.google.com/books?id=NwvoM-ZFoAgC&pg=PA489&dq=%22Mordvin+language%22
↑ Wixman, Ronald (1984). The Peoples of the USSR. M.E. Sharpe. str. A137. ISBN 978-0-87332-506-6. https://books.google.com/books?id=WKrN10g4whAC&pg=PA137

Vanjske poveznice

[1] Grenoble, Lenore (2003). Language Policy in the Soviet Union. Springer. str. A80. ISBN 978-1-4020-1298-3. https://books.google.com/books?id=Nn3xDTiL0PQC&pg=PA80&dq=Mordvinic+languages

[UDH-2] 2,0 ^2,1 Raun, Alo (1988). Sinor, Denis (ed.). ed. The Uralic languages: Description, history and foreign influences. BRILL. str. A96. ISBN 978-90-04-07741-6. https://books.google.com/books?id=TM2NQ78dP2wC&pg=PA96

[3] Minahan, James (2000). One Europe, Many Nations. Greenwood Publishing Group. str. A489. ISBN 978-0-313-30984-7. https://books.google.com/books?id=NwvoM-ZFoAgC&pg=PA489&dq=%22Mordvin+language%22

[4] Wixman, Ronald (1984). The Peoples of the USSR. M.E. Sharpe. str. A137. ISBN 978-0-87332-506-6. https://books.google.com/books?id=WKrN10g4whAC&pg=PA137

[1]

[2]

[3]

[4]