Odbor narodnog spasa
Odbora narodnog spasa je bila bosanskohercegovačka organizacija, s ciljem organiziranja naoružavanja Bošnjaka i ostvarivanja što većeg stupnja autonomije za Bosnu i Hercegovinu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pa sve do izdvajanja Bosne i Hercegovine iz Nezavisne Države Hrvatske.[1][2]
Povijest
Odbor narodnog spasa je osnovan na skupu održanom u Sarajevu 26. kolovoza 1942. godine. Među 48 članova Odbora, pored ostalih, bili su Edhem Mulabdić, Mustafa Softić, Mehmed Handžić, zatim ugledni sarajevski odvjetnici Jusuf Tanović i Zaim Šarac, hfz. Muhamed Pandža, Kasim Dobrača, Derviš Korkut, Asim Musakadić, te Vejsil Bičakčić. Od bivših političara u Odbor su ušli Šefkija Behmen, jedan od prvaka JMO, te Hamdija Karamehmedović, liječnik i jedan od doajena bošnjačke politike. Na čelu Odbora je bio Salih Safvet Bašić, dok je Odbor stvarno vodio Uzeir-aga Hadžihasanović, sarajevski trgovac i bivši senator.[3]
Uzeir-aga Hadžihasanović je tada bio prva ličnost bošnjačke protivustaške politike. Nijemci su držali da on među Bošnjacima važi kao "jedini pravi nasljednik Mehmeda Spahe". U objavi Odbora narodnog spasa se ističe da je njegov zadatak da se bori kako bi se u zemlji uspostavio "red i mir", kroz "zajedničku suradnju cijelog žiteljstva Bosne i Hercegovine, te potpunu slogu muslimana, pravoslavnih i katolika". To je značilo, kako je ocijenila Ustaška nadzorna služba u jednom izvješću od 11. rujna 1942., da Odbor narodnog spasa u stvari traži "autonomiju Bosne".[4]
Odbor narodnog spasa se bavio i prihvatima i smještajem velikog broja bošnjačkih izbjeglica (muhadžira) sa područja Podrinja, koji su izbjegli zbog četničkih akcija u toj oblasti.[5]
Izvori
- ↑ "Tekst o povijesti Sarajevo u periodu 1918.-1945.". Internet stranica Grada Sarajeva. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. 12. 2013. http://www.sarajevo.ba/ba/stream.php?kat=132 Pristupljeno 2. kolovoza 2010.. ""Sarajevo je od kraja ljeta 1941. bilo preplavljeno brojnim muslimanskim muhadžirima, posebno onim iz Podrinja, koji su izbjegli od četničke zločinačke ruke. O njihovom smještaju i prehrani brinuo se Odbor "Narodnog spasa" koji je odmah nakon drugog četničkog pokolja nad muslimanima Foče formiran u Sarajevu 26. augusta 1942. od predstavnika svih muslimanskih društava i ustanova. Odbor je postao centar muslimanske protivustaške opozicije i autonomističke politike čiji je cilj bio izdvajanje BiH iz sastava NDH. Predsjednik Odbora je bio profesor Salih Safvet Bašić, koji se kao naibu-reis odlučno usprotivio potčinjavanju Islamske zajednice ustaškim vlastima.""
- ↑ "9. genocid". Patriotska liga Bosne i Hercegovine. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. 6. 2010. http://www.plbih.info/cms/9-Genocid.20.0.html Pristupljeno 20. srpnja 2010.. ""Istovremeno je osnovan Odbor narodnog spasa u cilju naoružavanja Bošnjaka... Odbor narodnog spasa je konstituiran na skupu održanom u Sarajevu 26. VIII 1942. godine. Među 48 članova Odbora, pored ostalih, bili su Edhem Mulabdić, književnik, Mustafa Softić, gradonačelnik Sarajeva, Me hmed Handžić, predsjednik udruženja ilmije "El-Hidaje", zatim ugledni sarajevski advokati dr. Jusuf Tanović i dr. Zaim Šarac, hafiz Muhamed Pandža, Kasim Dobrača, Derviš Korkut, kustos Zemaljskog muzeja, dr. Asim Musakadić, gradski fizikus, te dr. Vejsil Bičakčić, poznati sarajevski ljekar.""
- ↑ "9. genocid". Patriotska liga Bosne i Hercegovine. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. 6. 2010. http://www.plbih.info/cms/9-Genocid.20.0.html Pristupljeno 20. srpnja 2010.. ""Na čelu Odbora je bio profesor Salih Safvet Bašić, tadašnji naibu-reis, dok je Odbor stvarno vodio Uzeir-aga Hadžihasanović, čuveni sarajevski trgovac i bivši senator.""
- ↑ "9. genocid". Patriotska liga Bosne i Hercegovine. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. 6. 2010. http://www.plbih.info/cms/9-Genocid.20.0.html Pristupljeno 20. srpnja 2010.. ""U objavi Odbora narodnog spasa se ističe da je njegov zadatak da se bori kako bi se u zemlji uspostavio "red i mir", kroz "zajedničku suradnju cijelog žiteljstva Bosne i Hercegovine, te potpunu slogu muslimana, pravoslavnih i katolika". To je značilo, kako je ocijenila Ustaška nadzorna služba u jednom izvještaju od 11. IX 1942, da Odbor narodnog spasa u stvari traži "autonomiju Bosne". Ustaške vlasti su uopšteno smatrale da bošnjački autonomistički pokret predstavlja najveću unutrašnju opasnost za NDH.""
- ↑ "Tekst o povijesti Sarajevo u periodu 1918.-1945.". Internet stranica Grada Sarajeva. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. 12. 2013. http://www.sarajevo.ba/ba/stream.php?kat=132 Pristupljeno 2. kolovoza 2010.. ""Sarajevo je od kraja ljeta 1941. bilo preplavljeno brojnim muslimanskim muhadžirima, posebno onim iz Podrinja, koji su izbjegli od četničke zločinačke ruke. O njihovom smještaju i prehrani brinuo se Odbor "Narodnog spasa" koji je odmah nakon drugog četničkog pokolja nad muslimanima Foče formiran u Sarajevu 26. augusta 1942. od predstavnika svih muslimanskih društava i ustanova. Odbor je postao centar muslimanske protivustaške opozicije i autonomističke politike čiji je cilj bio izdvajanje BiH iz sastava NDH. Predsjednik Odbora je bio profesor Salih Safvet Bašić, koji se kao naibu-reis odlučno usprotivio potčinjavanju Islamske zajednice ustaškim vlastima.""