Ova stranica dio je WikiProjekta žene u crvenom. Kliknite ovdje za više informacija

Zehra Muidović-Hakirević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 402793 od 22. prosinac 2021. u 03:36 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Zehra Muidović-Hakirević
Zehra Muidović-Hakirević
Rođenje 13. listopada 1912., Sarajevo
Smrt 29. ožujka 1971., Sarajevo
Nacionalnost Bošnjakinja
Portal o životopisima

Zehra Muidović-Hakirević (Sarajevo, 13. listopada 1912.Sarajevo, 29. ožujka 1971.), bosanskohercegovačka antifašistkinja i bošnjačka narodna heroina Jugoslavije.

Životopis[uredi]

Zehra Muidović je rođen u Sarajevu 1912. godine. Nakon obrazovanja u rodnom gradu, radila je u Državnoj hipotekarnoj banci, i usporedo studirala na Pravnom fakultetu u Zagrebu, na kojem je diplomirala 1936. godine. Bila je jedna od prvih visokoobrazovanih žena među Bošnjakinjama u Bosni i Hercegovini. Pri povratku u Sarajevo, radila je u humanitarnim i kulturno-prosvjetnim organizacijama Trezvenost, Narodne uzdanice i Gajret, te se zalagala za emancipaciju žena.

Pred Drugi svjetski rat Drugi svjetski rat Zehra se uključuje u revolucionarni pokret, a nakon okupacije Sarajeva 1941. godine postaje jedna od najaktivnijih članica pokreta otpora. U njenoj kući na Velikom Alifakovcu sastajale su se partizanke i druge žene koje su učestvovale u NOB-u, a tu se održavao i radio-telegrafski kurs. Zehra je na sijelima regrutirala žene za učešće u NOB-u, skrivala članice pokreta otpora, ili im davala zarove kako bi se mogle neometano kretati gradom. Utočište kod nje je pronašla i narodna heroina Radojka Lakić, koja je dva mjeseca pod lažnim imenom živjela u jednosobnom stanu u kući Zehre Muidović.

Zehra je uhićena krajem 1942. godine, te je u ustaškom zatvoru bila do siječnja 1943. godine. Na ljeto 1943. godine, pridružila se Petoj krajiškoj brigadi i konačno postaje partizanka. Učestvovala je na Drugom (1944.) i Trećem zasjedanju ZAVNOBiH-a (1945.), te bila potpredsjednica Glavnog odbora Antifašističkog fronta žena (AFŽ) u Sarajevu. Sa Sidom Omerbašić 1947. godine pokreće Rezoluciju o pokretu muslimanki za skidanje zara, koja je usvojena na Drugom kongresu AFŽ-a u Sarajevu, u srpnju 1947. godine, kada su neke muslimanke prvi put skinule zar.

Umrla je u Sarajevu 29. ožujka 1971. godine. Sarajevsko porodilište na Jezeru je nosilo njeno ime, kao i jedna sarajevska ulica, ali su njihovi nazivi promijenjeni.[1]

Izvori[uredi]

  1. "Zehra Muidović-Hakirević". Žene BiH. 5. kolovoz 2017.. https://www.facebook.com/zenebihknjiga/posts/909554579570637/ Pristupljeno 30. prosinac 2020. 

Vanjske povezice[uredi]

  • Zehra Muidović-Hakirević, [1]