Duhovnik u Katoličkoj crkvi naziv za osobu koju pojedini vjernici ili skupine vjernika imaju kao svoga duhovnog vođu.
Pojedini vjernici slobodni su u izboru svoga duhovnika kod kojega se mogu, ali i ne moraju ispovijedati. Skupine vjernika, poput pojedinih laičkih udruga obično mole biskupa ili nekog drugog crkvenog poglavara da im dodijeli duhovnika.
Crkvene ustanove namijenjene odgoju budućih svećenika i redovnika dužne su imati svojega duhovnika.
Zadatak je duhovnika da osobama koje su mu povjerene trajno pruža duhovan pogled na njihovu osobnu situaciju, te im daje savjete za daljnji duhovni život.
U Pravoslavnoj crkvi duhovnik je "svešteno lice" mirskog (svjetovnog) ili monaškog (kaluđerskog) reda, koje može obavljati određene vjerske službe i obrede. Svećenik je onaj što je uveden u red crkvenih službenika po crkvenim propisima i koji služi i vrši vjerske obrede. Pop je svjetovni svećenik. Paroh je glavni svećenik jedne crkvene općine; prvi je pravoslavni. Pastor je protestantski paroh. U ostalim religijama duhovnicima se primjerice nazivaju: hodža u islamu i rabin u židovstvu.