3 Juno

3 Juno
Otkriće
Otkrio	Karl Ludwig Harding
Datum otkrića	1. rujna, 1804.
Privremena oznaka	-
Kategorija	glavni pojas (obitelj Juno)
Orbitalni elementi Epoha July 14, 2004. (JD 2453200.5)
Velika poluos	399.102 Gm (2.668 AJ)
Perihel	295.949 Gm (1.978 AJ)
Afel	502.255 Gm (3.357 AJ)
Ekscentricitet	0.258
Orbitalni period	1591.609 d (4.36 a)
Inklinacija	12.972°
Longit. uzl. čv.	170.127°
Argument perihela	247.890°
Srednja anomalija	254.993°
Prosječna orbitalna brzina	18.24 km/s
Fizičke osobine
Dimenzije	233.9 km
Masa	2.824×1019 kg
Gustoća	4.2 g/cm³
Gravitacija na površini	0.13 m/s²
Brzina oslobađanja	0.18 km/s
Period rotacije	0.3004 d
Spektralna klasa	S
Albedo	0.238
Prosječna površinska temperatura	~163 K

3 Juno je asteroid kojeg je otkrio 1. rujna 1804. Njemački astronom Karl Ludwig Harding, koristeći skromni 2-inčni teleskop. Juno je treći otkriveni asteroid, iza Ceresa i Pallasa.

Porijeklo imena

Juno je dobio ime po božici Juno, rimskoj vrhovnoj božici.

Po uzoru na stara češka imena planeta, kajkavci su jedno vrijeme upotrebljavali ime Lucka (Luczka po starom kajkavskom pravopisu).

Putanja i dimenzije

Usporedba dimenzija Mjeseca (veliki krug) i prvih 10 asteroida

Juno boravi u glavnom asteroidnom pojasu gdje je, s promjerom od oko 234 km, jedan od najvećih asteroida. Juno je ujedno i glavni asteroid asteroidne obitelji Juno. Juno je asteroid S-tipa, što znači da mu je albedo visok, te da je sastavljen od nikla, s primjesama željeza i manezijevih silikata.

Prema hipotezi koju je 1999. iznio James L. Hilton, Juno je 1839. neznatno izmijenio putanju, vjerojatno uslijed udara ili bliskog susreta s drugim asteroidom.

Istraživanje

Juno 19. veljače 1958. prošao ispred zvijezde SAO 112328, a praćenje ove pojave je ujdno bilo i prvo praćenje okultacije zvijezde nekim asteroidom. U međuvremenu je promatrano još nekoliko junovih okultacija.

Juna je, uz pomoć adaptivne optike 2003. snimio i Hooker Telescope na zvjezdarnici Mount Wilson.

Promjer ovog asteroida nepravilnog oblika je oko 267 km. Infracrvene snimke otkrile su na površini Juna krater promjera oko 100 km, za koji se vjeruje da je nastao kao rezultat relativno nedavnog (u geološkim mjerilima) udara. Spektroskopske snimke površine Junoa sugeriraju da je Juno po sastavu srodan kondritima, vrsti kamenih meteorita građenih od silikata bogatih željezom, kao što su olivin i piroksen.

Vanjske poveznice

• Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Prvi put fotografirana površina asteroida Juno
• James L. Hilton, U.S. Naval Observatory Ephemerides of the Largest Asteroids (1999)
• E. V. Pitjeva, Estimations of Masses of the Largest Asteroids and the Main Asteroid Belt From Ranging to Planets, Mars Orbiters And Landers (2004)

… | 2 Pallas | 3 Juno | 4 Vesta | …