Nikolaj Vatutin
 |
Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden s engleskog jezika. Slobodno pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika. |
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Script error: No such module "Dodaj infookvir".
Nikolaj Vatutin (16. prosinca 1901. – 15. travnja 1944.) bio je sovjetski vojni zapovjednik u Ruskom građanskom ratu i Drugom svjetskom ratu. Zaslužan je za ponovno zauzimanje Ukrajine i oslobođenje Kijeva 1943. godine.
Vojna karijera
Nikolaj Vatutin rođen je u selu Chepukhino (kasnije nazvano Vatutino) 1901. godine u ruskoj seljačkoj obitelji. Tijekom Ruskog građanskog rata (1920.) borio se protiv anarhističkih snaga Nestora Makhna u Ukrajini. Godinu kasnije postaje član Ruske komunističke partije i nastavlja službu u vojsci, često bivajući promoviran.
Staljinove čistke 1937. – 1938. otvorile su mu put prema višim vojnim položajima. Dobio je čin Komdiva (ekvivalentan našem general-bojniku) 1938. godine. Iste je godine postao zapovjednik stožera Kijevskog vojnog okruga.
Na početku Drugog svjetskog rata, Vatutin je planirao sovjetski napad na Poljsku i sudjelovao u okupaciji Besarabije i sjeverne Bukovine pod zapovjedništvom Georgija Konstantinoviča Žukova. Staljin ga je potom promovirao u generala pukovnika, zbog njegove inovativnosti i marljivosti. Naime, Staljinu se sviđalo Vatutinovo skromno podrijetlo, koje se slagalo s komunističkim idealima. Međutim, Vatutin je još uvijek bio relativno neiskusan na polju i posjedovao je manjkavo znanje o logistici i strategiji. To se očitovalo u njegovoj nespremnosti 22. lipnja 1941. kada je Njemačka napala SSSR i u kasnijim bitkama na Istočnoj fronti.
Vatutin je ubrzo dodijeljen Sjeverozapadnom frontu, što mu je omogućilo da iskoristi svoje prednosti. Kao zapovjednik glavnog stožera Sjeverozapadnog fronta, često je promovirao perspektivne mlade časnike. Za razliku od većine sovjetskih časnika, Vatutin nije bio obeshrabren njemačkim vojnim uspjesima, te je često napadao protivnika. Ova je strategija bila uspješna krajem 1941., kada je Vatutin uspio nakratko spriječiti prodor Ericha von Mansteina prema Lenjingradu. Nakon bitke za Moskvu, Vatutin je uspio opkoliti dva njemačka korpusa u Demjansku, što je bio jedan od prvih velikih sovjetskih uspjeha u ratu.
U srpnju 1942. godine, Staljin je poslao Vatutina da preuzme vodstvo Voronjež fronta, koji je bio pod napadom njemačke Armijske grupe jug. Iako su Nijemci zauzeli grad, nisu uspjeli probiti Vatutinovu liniju, usmjerivši svoje trupe prema Staljingradu. Kasnije, na čelu Jugozapadnog fronta, Vatutin je porazio Talijansku osmu armiju, što je doprinijelo predaji Paulusove Šeste armije.
Vatutinovi su vojni uspjesi u istočnoj Ukrajini doprinijeli zauzimanju Harkiva u siječnju 1943. godine. Međutim, njegove su se trupe previše raširile, a logističke linije izdužile, što je omogućilo Mansteinu da ga porazi južno od Harkiva i opkoli generala Golikova u Harkivu. Bez obzira na ove neuspjehe, Staljin je okrivio Vatutinove podređene, a sam Vatutin je promoviran u čin generala zbora. Kasnije je vodio Voronjež front tijekom bitke kod Kurska, te pokazao sposobnost da brzo prijeđe iz defenzive u ofenzivu.
Nakon bitke kod Kurska, uspio je ponovno organizirati svoje trupe. Prošao je kroz gotovo neprolazna močvarna tla, iznenadivši i porazivši Mansteina. Međutim, Manstein je ponovno iskoristio raširenost Vatutinovih trupa i porazio ih u bitci kod Radomyshla.
Ponovno preuzevši inicijativu, Vatutin je uspio zarobiti oko 56,000 njemačkih trupa zajedno s Ivanom Konevom.
Smrt
Daleko od bojišnice, Vatutina je 28. veljače 1944. napala skupina Ukrajinske ustaničke armije (UPA), koja ga je teško ranila. Umro je od sepse u kijevskoj bolnici 6 tjedana kasnije. Nekoliko mjeseci kasnije su poginula i njegova braća. Vera Jefimovna, Vatutinova majka, morala je pokopati 3 sina u 2 mjeseca. Vatutin je pokopan u Kijevu.
Utjecaj
Vatutin se smatra jednim od najvažnijih sovjetskih generala Drugog svjetskog rata. Njegove inovativne taktike, planiranje i operacijske tehnike su bile hvaljene među mnogim ratnim teoretičarima. Vatutin se smatra herojem SSSR-a, a Kijev sadrži mnogo njegovih kipova.