Žilava ljuskavica
| Žilava ljuskavica | |
|---|---|
| |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Gljive |
| Koljeno: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Strophariaceae |
| Rod: | Pholiota |
| Vrsta: | P. lenta (Pers.: Fr.) Singer |
| Dvojno ime | |
| Pholiota lenta | |
| Sinonimi | |
| Pholiotina lenta (Pers.) Singer 1951[1] Gymnopilus lentus (Pers.) Murrill 1917[2] Flammula floccifera (Berk. & Broome) Sacc. 1887[3] Hebeloma glutinosum (Lindgr.) Sacc. 1887[4] Dryophila lenta (Pers.) Quél. 1886[5] Flammula lenta (Pers.) P. Kumm. 1871[6] Agaricus floccifer Berk. & Broome 1861[7] Agaricus glutinosus Lindgr. 1845[8] Agaricus lentus var. lentus Pers. 1801[9] Agaricus lentus Pers. 1801[9] Hebeloma punctatum [10] | |
Žilava ljuskavica (lat. Pholiota lenta) je nejestiva gljiva iz porodice strnišnica Strophariaceae.
Opis
- Klobuk žilave ljuskavice je širok od 4 do 7 centimetara, konveksan, gladak, za vlažna vremena jako mazav i ljepljiv, u mladosti prekriven finim vlaknastim čehicama bijele boje što se osobito ističe za suha vremena; čehice su prema rubu sve gušće, u pravilu je bjelkast, sredina je ilovasto oker boje, prilično mesnat, tvrd.
- Listići su gusti, najprije bjelkasti, zatim poprime ilovastu boju; nejednako dugi, prirasli za stručak ili kao da se naizmjenično i bez pravila lagano spuštaju po stručku.
- Stručak je visok od 5 do 8 centimetara, debeo od 0,7 do 1 centimetar, valjkast, pri dnu najčešće svinut i lagano zadebljan, pun, bijel, na osnovi smeđast ili žućkast; do visine vjenčića prekriven vlaknasto bijelim i uzdignutim čehicama, po vlažnom vremenu čehice nisu osobito vidljive.
- Meso je bjelkasto, žilavo, na osnovi stručka smeđasto; nema osobit miris, okus podsjeća na rotkvicu.
- Spore su glatke, eliptično duguljaste, gotovo svinute, 6 – 7 x 3 - 4 μm; otrusina je oker boje.
Kemijske reakcije
Meso se u dodiru s kalijevom lužinom i amonijevim hidroksidom oboji žuto, sa željeznim sulfatom trenutačno pozeleni, dok s fenolanilinom meso postaje vinsko crveno.
Stanište
Žilava ljuskavica raste krajem ljeta i u jesen po šumama na otpalom lišću, odnosno na otpalim iglicama i ostacima drva.
Upotrebljivost
Žilava ljuskavica vjerojatno nije jestiva. [11]
Sličnosti
Žilava ljuskavica se može naći u Maksimirskoj šumi na otpalim granama hrasta. Ako žilavu ljuskavicu nađemo po suhom vremenu, ne bi trebalo biti problema s determinacijom. Međutim, ako u vrijeme njezina rasta padaju jake kiše, tada se donekle izgube karakteristična svojstva, kao što je čehavi stručak i čehavi klobuk što bi moglo stvarati izvjesnu zabunu.
Slike
|
.JPG)
.JPG)
Izvori
- ↑ Singer (1951) , In: Lilloa 22:516
- ↑ Murrill (1917) , In: N. Amer. Fl. (New York) 10(3):204
- ↑ P.A. Saccardo (1887) , In: Syll. fung. (Abellini) 5:811
- ↑ P.A. Saccardo (1887) , In: Syll. fung. (Abellini) 5:793
- ↑ Quél. (1886) , In: Enchir. fung. (Paris):70
- ↑ P. Kumm. (1871) , In: Führ. Pilzk. (Zwickau):82
- ↑ Berk. & Broome (1861) , In: Ann. Mag. nat. Hist., Ser. 3 7:374
- ↑ Lindgr. (1845) , In: Bot. Notiser:199
- ↑ 9,0 9,1 Pers. (1801) , In: Syn. meth. fung. (Göttingen) 2:287
- ↑ sensu Rea (1922); fide Checklist of Basidiomycota of Great Britain and Ireland (2005).
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
