Ivan Trnski (Nova Rača kod Bjelovara, 1. svibnja 1819. - Zagreb, 30. lipnja 1910.), hrvatski književnik, prevoditelj i zagonetač. Pisao je pjesme, pripovijetke, dramske igrokaze i zagonetke. Prvi je predsjednik Društva hrvatskih književnika i počasni građanin grada Zagreba.
Životopis
Obitelj mu je podrijetlom iz sela Novigrada Podravskog. Rodio se u učiteljskoj obitelji u selu Staroj Rači kod Bjelovara. Osnovnu školu završio je 1830. u Grubišnom Polju. Nakon očeve smrti prelazi u biskupsko sirotište u Zagrebu gdje pohađa Klasičnu gimnaziju i završava ju 1837. godine,[1][2] a trogodišnji tečaj za administrativnog graničnog časnika završio je u Grazu. Kao višegodišnji upravni časnik Krajiške uprave unaprijeđen je 1867. u potpukovnika, a 1869. u pukovnika. Bio je privremeni upravitelj Bjelovarske županije od srpnja 1871. godine do veljače 1872. godine, kada je smijenjen od bana na prijedlog ugarskog ministra predsjednika M. Lonyaya. Bio je predsjednik Matice hrvatske 1901. godine.[3] Pomogao je pri osnutku Matičina Vijenca kojemu daje i ime te 1869. godine u njegovom prvom broju objavljuje pjesmu Pjesma uz vienac.[4] Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1910. godine.
Književni rad
Pisao je pjesme (davorije, prigodnice i popularne napjeve; Oj jesenske duge noći) te pripovijesti, prevodio s engleskog, njemačkog, ruskog i češkog jezika (Shakespearea, Schillera i Puškina - Evgenij Onjegin), bavio se pitanjima jezika i metrike. Neki ga zbog rasprave O hrvatskom stihotvorstvu (Vijenac, 1874.) nazvaše ocem hrvatske metrike. Suvremenici su ga slavili kao svojeg ovjenčanog pjesnika (za ilirskog pokreta su ga veličali kao najvećeg lirskog pjesnika) i borca za narodna prava, dok ga je kasnija kritika odredila kao vještog versifikatora i ustrajnog prigodničara. Bio je glavni organizator (1900.) i prvi predsjednik Društva hrvatskih književnika.[1] Suradnik je mnogih časopisa - od Gajeve Danice (1835.) do Savremenika (1910.). Surađivao je i u listovima Nevenu i Vijencu. Književnost je smatrao prvenstveno sredstvom za rješavanje nacionalnih problema, stoga nije ostavio djelo trajnije književne vrijednosti. U hrvatskoj književnosti bio je djelatan punih sedamdeset i pet godina.[4]
Dva su hrvatska književnika, dva su hrvatska pjesnika svojom dugovječnošću i svojom poezijom na poseban način obilježila hrvatsku književnost. Devetnaesto stoljeće obilježio je Ivan Trnski, dvadeseto Dragutin Tadijanović.[5]
Pjesničke zbirke: Pjesme krijesnice; Popijevke i milosnice mladenke.
Ostala djela: Jezerkinje, Pripovijesti.
Zagonetke
Trnski je također značajan kao autor zagonetaka (čistih zagonetaka, anagrama odn. premetaljki, akrostihova, kombinacija...), koje je s prekidima objavljivao tokom 50 godina. Objavljivao ih je u Zori dalmatinskoj (Zadar), Nevenu (Zagreb), Glasonoši (Karlovac), Prosvjeti (Zagreb) i Nadi (Sarajevo).
Prvu zagonetku objavio je početkom 1845. godine u Zori dalmatinskoj, dok mu je prva zagonetka u Nevenu objavljena 15. siječnja 1852. godine (br. 3, str. 46.), a posljednja vjerojatno u broju 46 od 23. studenoga 1854. godine. Objavio ih je dvadesetak, sve su bile stihovne i sve su objavljene pod nazivom "zagonetka", premda su bile različitih vrsta.
Koristio je pseudonim Skrivnatin (anagram od Ivan Trnski) ili Skrevnatin (anagram od Ivan Ternski).
Politički rad
1865. godine slunjski je zastupnik u Saboru, a 1871. godine biva izabran za velikoga župana Bjelovarske županije.[1]
Djela
- Pjesme, (1842.)
- Zvekan opet na svietu, (1844.)
- Kriesnice, I-II, (1863.-65.)
- Učitelj Dobrašin, (1871.)
- Svakolika mu djela, I-II, (1881.,1882.)
- Ana Lovićeva, (1890.)
- Jezerkinje, (1896.)
- Ban Berislavić, (1896.)
- Božićna slava i mir božanje, (1897.)
- Iz slavenske rodbine, (1904.)
- Slava Krapine, (1905.)
- Pripovijesti, (1910.)
Literatura
- Opća enciklopedija JLZ, Zagreb, 1977-1982.
- Stjepan Horvat: Leksikon zagonetača Jugoslavije, Bjelovar
- Željko Karaula: Ivan vitez Trnski - bjelovarski "župan" s najkraćim mandatom, u: Studije iz povijesti Bjelovara, Bjelovar, 2011., 65.-72.
- Željko Karaula: Veliki župani bjelovarski (1872.-1924./1941.-1945.), (katalog izložbe), Zagreb-Bjelovar, HAZU, 2011., 15.-18.
- Slavko Peleh: Ivan Trnski i zagonetke, Zagonetač (Čvor-razbibriga broj 271), ..., 131, 1/2 - Bjelovar, 13. XI. 1976.
- Slavko Peleh: Zagonetanje posljednjeg ilirca, Večernji list, ..., 6416, .. - 28/29. VI. 1980.
- Jovan G. Vuković: Literate enigmate, Sombor, 1991. (str. 40.)
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Digitalna knjižnica: Ivan (vitez) Trnski Preuzeto 3. prosinca 2011.
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 912., ISBN 978-953-95772-0-7
- ↑ Matica hrvatska: Predsjednici Matice hrvatske 1842-2003. Preuzeto 3. prosinca 2011.
- ↑ 4,0 4,1 Matica hrvatska: Kolo: Božidar Petrač: Ivan Trnski, pjesnik »dana stare slave« Preuzeto 3. prosinca 2011.
- ↑ http://www.matica.hr/kolo/315/ivan-trnski-pjesnik-dana-stare-slave-20718/ Preuzeto 29. listopada 2017.