Vojni distrikt
Vojni distrikt, dio državnog teritorija na kojem su, radi uspješnijih priprema za rat i izvođenja borbenih djelovanja, sve postrojbe, ustanove i vojno-teritorijalni organi objedinjeni jedinstvenim zapovjedništvom. To je, istovremeno, i najopćije značenje tog pojma, koje u raznim državama i razdobljima ima i različito obilježje.
Posebnosti
Zapovjedništva vojnih distrikta jesu najviše vojno-teritorijalna zapovjedništva, ali s različitim funkcijama u miru i ratu. U miru imaju zapovjedno-operativne, mobilizacijske i pozadinske funkcije u odnosu na sve (ili većinu) jedinice (ustanove, organe) dislocirane na svojem teritoriju. Uz to, odgovorne su i za inženjerijsko uređenje teritorija, kao i za poduzimanje drugih mjera borbenog osiguravanja. U ratu, ako ne prerastaju u zapovjedništva armija (operativna zapovjedništva), zadržavaju ingerencije koje su imale i u miru u odnosu na jedinice (ustanove) izvan operativnih snaga. Teritorij vojnih distrikta određuje se ili prema postojećoj političko-administrativnoj podjeli zemlje, ili se poklapa s prostorom na kojem bi se rasporedila i djelovala jedna operativna armija, a ponekad se kombiniraju oba principa. Radi efikasnijeg ostvarenja svojih funkcija vojni se distrikt može dalje dijeliti na korpusne (područne) ili divizijske distrikte. U državama gdje ne postoje vojni distrikti, teritorij koji bi joj odgovaralo (u smislu definicije) naziva se regija ili vojni okrug.
Povijest
Iako joj počeci datiraju još iz vremena stvaranja masovnih armija, kad su mnoge europske države radi efikasnijeg provođenja mobilizacijskih, operativnih i drugih mjera, podijelile svoju teritorij na vojne distrikte (područja, regije, okruge), institucija vojnih distrikta izrazitije se javlja tek između Prvog i Drugog svjetskog rata. Izuzev SSSR-a, u kome je najviša vojno-teritorijalna ustanova bio vojni okrug (sa svim operativnim i pozadinskim funkcijama), u većini europskih država usvojen je sistem vojnih distrikta. Jugoslavenska kraljevska vojska (JKV) imala je, npr., 1919. četiri, a pred početak Drugog svjetskog rata šest vojnih distrikta, a teritorij Francuske je početkom 1940. bilo podijeljen na 20 distrikta. Sustav distrikta postojao je i Bugarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, nekim državama Latinske Amerike, u SAD-u i dr.
Poslije Drugog svjetskog rata vojni distrikti kao operativno-teritorijalne institucije (zapovjedništva) zadržavaju se u većini zemalja koje su ih imale i između dva rata, ali im se obim zadataka znatno proširuje. One preuzimaju brigu oko cjelokupnog uređenja teritorija u protuzračnom, protutenkovskom i protudesantnom pogledu, zatim u uklanjaju posljedica nuklearnih udara, organiziranju teritorijalnih jedinica, održavanju teritorijalnih veza, uređenju infrastrukture i dr.
Vojni distrikti u SFRJ
U SFRJ vojni su distrikti kao najviše vojno-teritorijalna zapovjedništva formirana neposredno poslije završetka Drugog svjetskog rata. Kasnije se, s promjenama do kojih je dolazilo u JNA u skladu s njenim reorganizacijama (moderniziranjem i usavršavanjem), funkcija vojnih distrikta mijenjala i usklađivala s koncepcijom općenarodne obrane. Za razliku od ranijeg perioda kad je cjelokupnom sustavu obrane težište bilo na operativnim postrojbama, Zakon o Narodnoj obrani iz 1968. predviđa najpotpunije angažiranje svih komponenti društva u obrani zemlje, a posebno fiksira organizaciju teritorijalne obrane (i teritorijalnih jedinica). u odnosu prema vojnim institucijama.
Literatura
- ”Armijska oblast”, U: Vojna enciklopedija, sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 220.